Dnevnik gradske cure: Feminističke dagnje na pjenici od brkova
Foto: Šime Eškinja, Ilustracija Index
"TI SI neka full nabrijana feministkinja" - kaže meni prekjučer tip kojeg sam izmislila da imam čime započet kolumnu. Al bilo je takvi opaski. Opasaka. Znam da se ne kaže opasaka, ali s obzirom na to da znam par ljudi koji kažu "ali no međutim" kad pokušavaju ispast pametni, sigurno postoje i ljudi koji govore opasaka. A i smiješno zvuči. Opasaka. Uglavnom da, bilo je opasaka da sam feministkinja. A nisam. Brkova mi.
Znam da često zvučim full "girl power jajnici reci ne muškarcima i prestani brijat noge" nastrojeno, ali nisam. Ja volim muškarce kao što Sanader voli… muškarce. Mislila sam napisat satove ali već sam kliknula sejv i ne mogu natrag. Volim ih. Lijepi su i korisni, i jednom kad narastem želim imat super dečka/muža s kojim ću ležat na kauču, jest čizkejkburger i gledat serije. To je meni definicija sreće i radosti. Plus, treba mi netko tko će mi otvorit teglu krastavaca kad se onak zapeče. Nisam jedna od onih koje ponavljaju onaj feministički citat: "A woman without a man is like a fish without a bicycle" jer ne vjerujem u krajnost te filozofije. Naravno da mi ne TREBA muškarac, kao što mi ne treba ni 5 pari crnih cipela koje izgledaju isto - ali svejedno ih imam, jer ih ŽELIM. Isto je s dečkima. Nema mi ljepšeg osjećaja nego kad nakon posla dođem u stan dečku koji mi se sviđa, skuham večeru za dvoje i pobjegnem kroz prozor jer zapravo se zapravo ne znamo i doašo je doma s curom. Vidiš da nisam feministkinja.
Ono u čemu jesam feminstički nastrojena (ak to uopće spada u kategoriju feminizma) je zahtijevanje onog što želim. Tipa, kad dođem u dućan i želim pureću šunku, full jasno i glasno kažem da želim 15 deka šunke koju želim, a kad me prodavačica pita jel može 17 deka, ja joj kažem da može jer, kao što bi Vlaović stručno prokomentirao: "Manje je manje a više je više." Jer sam samostalna žena koja se ne boji tražiti što želi.
Zašto sve ovo pričam? Jer sam jučer upoznala curu koju je dečko ostavio nakon 2 i pol godine veze. Prije toga je s jednim bila 3 godine, i on ju je ostavio. I tužna je, jer je to osjećaj koji proživljavaš kad prekineš vezu (još malo Vlaovićizma). I ne kuži zašto ju je ostavio. "Sve je bilo super - dobro smo se slagali, nikad se nismo svađali, uvijek sam se trudila da mu udovoljim…" Ona tu ne vidi problem, ja tu vidim cijeli problem - ak ti dečko nije Sulejman Veličanstveni i bojiš se dekapitacije, slaganje sa svime što ti dečko kaže je full glup pristup vezi. Al ona je bila baš to, Stepfordska supruga - tip cure koji ne voli prigovarat jer "dečki vole cure koje ne zanovijetaju. Ajmo se ne razilazit u mišljenju jer je to generator nesuglasica, a nesuglasice su nedostatak suglasnosti što je kazneno djelo u vezi."
Takvih cura ima na bacanje, a ja sam bila jedna od njih. Sjećam se ko da je bilo jučer (jer je). Dobro nije bilo jučer, ali je prije 2 godine - tip mi se sviđa, idemo na dejt i ja znam točno što želim. Želim otić u kino, pojest čizkejk i vratit se kod njega doma na kauč radit divne stvari, tipa jest još čizkejka i pričat gdje je čizkejk bolji. To je to. Imam to u glavi, i to ćemo radit. Ja sam žena s vizijom. On, s druge strane, želi otić na laganu tofu večeru i sve zapečatit sa trosatnim akustičnim koncertom Massima, za što sam uvjerena da je opis desetog kruga pakla u koji idu ljudi koji ubijaju djecu i/ili govore ali no međutim. Znaš kam smo otišli? Na Massima. Jer mi se sviđa i ne želim ispast neprilagodljiva. Ne samo da smo otišli na Massima, nego sam se ja tijekom večeri složila s njegovom tvrdnjom da je tofu stvarno uzvišeni način života. Ovo je naravno karikirani primjer, ali poanta je jasna. Ja sam si svoje popuštanje kasnije objasnila kao činjenicu da sam ja zapravo jedna divna, fleksibilna djevojka koja, za razliku od drugih užasnih cura, ne traži puno. "Takvu curu je danas teško pronaći, a ona je san svakog muškarca. Jebeš kaj ja hoću, bitno je da smo zajedno. Ja sam super fleksibilna cura."
To je naravno veći bulšit od Plana 21 i Internet Explorera zajedno. Istina zvuči ovak: "Full mi se sviđa tip i bojim se da me ne odjebe ako skuži da nismo savršeno kompatibilni pa ću glumit da volim sve što on voli i nadat se da nije vlasnik pedofilskog lanca jer ću se i ja morat pridružit da nam ljubav opstane." Nisam ja ni fleksibilna ni susretljiva, samo imam kroničnu nestašicu bilo kakvih muda.
Ali to je to - do prije dvije godine sam imala upravo tu filozofiju. Moji muški frendovi su se uvijek žalili jer su im cure prigovarale i zanovijetale, a ja sam iz toga izvukla magičnu formulu: "Što manje prigovaraš, to ćeš biti bolja cura."
A onda sam počela pratit veze muškaraca oko sebe. Ni jedan nema fleksibilnu curu. Zapravo ih većina ima jako nefleksibilnu curu, i čini se da ih upravo da nefleksibilnost čini zainteresiranima. Jednom frendu je cura zabranila da puši - tip i dalje puši po skrivečki, sere po njoj i žali se na kavi, ali kad se vrati doma - NE PUŠI. I nije ju ostavio jer je nefleksibilna luda kučka koja subotom za zabavu ubija kuniće (Marko jesi mi rekao Antonija čita ove kolumne ili da ih NE čita, nemrem se sjetit koje je bilo). Drugom je cura zabranila da jede ćevape i prijetila prekidom ako ikad namiriše da je zgriješio - nije ju ostavio. Ok je, za dvije godine, što znači da je dvije godine bio bez ćevapa, što je jedanaesti krug pakla. Trećem je cura pobila cijelu obitelj sjekirom i pojela psa ali su još zajedno jer sad ima više mjesta u stanu.
Na svaku curu koja samo kima glavom na sve što njen dečko kaže jer se boji prekida postoji cura koja terorizira svog dečka, a najsmješnije je to što bez dečka češće ostaju ove koje se sa svime slažu. Dečki ne vole cure koje mogu savijati i oblikovati ko plastelin - vole normalne cure koje će im tu i tamo prisrat i održat zanimljivost u vezi. Nije stvar u tome da mučiš i teroriziraš tipa- stvar je u tome da ako želiš da te tip cijeni, moraš tu i tamo pokazat zube. Ako postoji muškarac može pretprit curu koja mu ne da da jede ćevape, sve je moguće.
Bottom line - cure koje ne prigovaraju (iako imaju puno za prigovorit) nisu ni dobre, ni divne, nego dosadne. To sam skužila za sebe prije 2 godine. Nisam super. Nisam fleksibilna. Nisam san svakog muškarca. Na skali dosade od 1 do 10, ja sam bila zimsko popodne na Braču.
I sad se vraćam u rečenicu koja dovoljno graniči s feminizmom da osjećam kako mi raste jedan mali brk: Imaš dvije opcije - prolelujat kroz vezu tiho i staloženo ko album Lee Dekleve, ili skupit malo muda i reć kaj želiš. Ovo prvo je za curice bez samopouzdanja i ak odabereš to, nemaš se pravo žalit kasnije. Ak te tip ostavi jer si rekla kaj želiš - u vezi si s egomanijakom koji je vjerojatno moj bivši.
Ali no međutim unatoč premda naime, želim ti reć ovo: Ak si uvijek ok sa svim što tvoj dečko kaže jer ne želiš ispast naporna pa ćeš prešutit svoje mišljenje, nećeš zauvijek osvojit njegovo srce i nećete ostat zauvijek sretni i zaljubljeni. Tip će te ostavit jer da želi bit s nekim tko nema jasno mišljenje, bio bi s Ivom Josipovićem koji bar ima besplatne upade na koncerte.
Nemoj bit fleksibilna. Pogle curu s Kozjaka. Jel želiš da tvoj ljubavni život bude Kozjak u kojem glavnu ulogu ima Ivo Josipović? Ne. Ili da i onda snimi to jer će bit viralno.
Nemoj bit žena lignja. Budi žena dagnja. Ovo je full glupa usporedba jer dagnje smrde i jeftine su, ali kužiš kaj želim reć.
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati