Ilustracija: Hina

"SVIJET će uskoro doživjeti mini ledeno doba, a ne globalno zatopljenje", rekao je krajem prošlog tjedna jedan ruski znanstvenik za RIA Novosti.

Habibullo Abdussamatov ustvrdio je kako proteklih 17 godina temperature nisu rasle, već su se stabilizirale te da zatopljenja nije bilo od 1997. godine. "Snaga Sunčevog zračenja smanjuje se konstantno od 1990. godine.", ustvrdio je on i dodao da bi već početkom iduće godine moglo započeti "malo ledeno doba" tijekom kojega će temperature pasti 1-1.5 stupanj. No, do pada temperature ne dolazi odmah te znanstvenik očekuje da že se to dogoditi oko 2060. godine. "Plus - minus 11 godina", dodaje.

Abdussamatov vjeruje kako će faza zahlađenja trajati od 45 do 65 godina, nakon čega će svijet ući u još jedan ciklus zagrijavanja.

"Svijet se za globalno zahlađenje mora početi pripremati odmah. Političati i svjetski vođe moraju odmah početi s kalkulacijama oko toga što će nam mini ledeno doba donijeti kako bismo na vrijeme mogli reagirati.", zaključio je ruski znanstvenik, astrofizičar i čelni čovjek sektora za svemirska istraživanja na opservatoriju u St. Petersburgu.

Vladimir Paar godinama tvrdi da nam slijedi ledeno doba

S tezom oko zahlađenja slaže se i Vladimir Paar, koji već godinama tvrdi kako teorija o globalnom zatopljenju ne stoji. 

Najjednostavnije rečeno, akademik Paar, za razliku od većine klimatologa, ne zagovara opće poznato stajalište o globalnome zatopljenju kao posljedici ljudskoga faktora, već smatra da ljudski utjecaj na klimatske promjene, koji ne negira, nema odlučujuću ulogu. Za razliku od većine, Paar pripada skupini znanstvenika koji smatraju da postupno, iako to neće biti vidljivo u ovome stoljeću, ulazimo u razdoblje globalnoga zahlađenja.

Tako je istaknuo da srednja globalna temperatura ne raste zadnjih 16 godina, iako u 21. stoljeću koncentracija ugljikovoga dioksida u atmosferi raste brže nego ikada u proteklome stoljeću što je, rekao je, jedno od pitanja na koje znanstvenici trebaju dati odgovor. Pri tomu, istaknuo je, nema napretka znanosti bez suprotstavljenih mišljenja

Paar je gostujući na jednoj tribini podsjetio da je švedski fizičar i kemičar Svante Arrhenius potkraj 19. stoljeća uveo teoriju "efekta staklenika" s globalnim zagrijavanjem, a danski fizičar Henrik Svensmark potkraj 20. i početkom 21. stoljeća klimatsku teoriju Sunčevoga "magnetskog štita" od kozmičkih zraka. Jednostavno rečeno Svensmark je, istražujući aktivnost Sunca, došao do rezultata da veća aktivnost Sunca jača magnetsko polje na Zemlji što djeluje kao štit protiv štetnog utjecaja kozmičkih zraka. Posljedica toga je da ima više oblaka što uzrokuje i niže temperature na Zemlji.

Spomenuo je i klimatologa Milutina Milankovića, autora teorije ledenih doba, koja povezuje varijacije Zemljine orbite i dugoročne klimatske promjene, poznate i pod imenom Milankovićevi ciklus izmjene ledenih doba i doba zatopljavanja.

Akademik Paar je, među ostalim, ukazao i na svjedočenje poznate klimatologinje Judith A. Curry pred američkim Kongresom prošle godine kada je rekla i da "dok bolje ne razumijemo prirodnu varijabilnost klime ne možemo ništa pouzdano reći o globalnome zagrijavanju".