Montaža: Index

POVODOM Svjetskog dana beskućnika, Hrvatska mreža za beskućnike upozorava da kapaciteti prihvatilišta i prenoćišta, kojih je trenutačno 13 u Hrvatskoj, ne mogu prihvatiti oko 1.000 osoba bez smještaja, kao i da niz gradova još uvijek nema nikakve prostore predviđene za tu namjenu.

U trinaest hrvatskih prihvatilišta i prenoćišta za beskućnike može biti smješteno 450 osoba, no potrebe su višestruko veće, upozorava predsjednik Mreže Drago Dado Lelas. Procjene govore da je minimalno još toliko ljudi baš na ulici, bez ikakvog smještaja, te da je još više tisuća hrvatskih građana koji borave u neadekvatnim uvjetima poput brodova, kamp kućica, bez struje i vode, u podrumskim stanovima i garažama, kaže Lelas.

Mreža će ove godine upozoriti da dosta hrvatskih gradova još uvijek nema ni prenoćište ni prihvatilište za beskućnike, te se nizom aktivnosti pridružiti organizacijama diljem svijeta u pokušaju senzibiliziranja javnosti za problematiku beskućništva.

Naime, Zakon o socijalnoj skrbi, donesen prije tri godine, definirao je obavezu za velike županijske centre da otvore ili prenoćište ili prihvatilište, no u drugim gradovima to pitanje još nije riješeno. Jedan od njih je i Vukovar, u kojemu će se održati okrugli stol "Prijatelji Vukovara", u organizaciji udruge "Prva inicijativa" i partnerstvu Hrvatske mreže za beskućnike.

Na okruglom stolu će predstavnici Mreže prezentirati primjere pozitivne prakse u zaštiti života beskućnika, kao i mjere koje poduzimaju njihove lokalne zajednice u cilju suzbijanja siromaštva. Razmotrit će se mogućnosti otvaranja prihvatilišta u Vukovaru, a sudionici će posjetiti i donirati tamošnju Socijalnu trgovinu, te obići potencijalnu lokaciju za otvaranje pučke kuhinje u tom gradu.

Održat će se i Dan otvorenih vrata prihvatilišta i prenoćišta koja će od 8 do 20 sati biti otvorena za sve zainteresirane građane, institucije, donatore i volontere.

Mreža će danas upozoriti i na nejasnoće kada beskućnici gube zajamčenu minimalnu naknadu, kao i na neprovođenje Zakona o socijalnoj skrbi, koji, kaže Lelas, u pogledu beskućnika često na terenu ostaje samo "mrtvo slovo na papiru".

Pri kraju radovi na šibenskom Centru za beskućnike

U povodu Svjetskog dana beskućnika danas je šibenski gradonačelnik Željko Burić obišao radove na uređenju budućeg Centra za beskućnike, koji se u Šibeniku uređuje u objektu površine 130 metara četvornih.

Investiciju zajednički provode Grad Šibenik i šibenski Caritas, čiji je ravnatelj Miljenko Jukić također danas obišao radove. Prostor u Ulici braće Polić postat će domom za oko deset šibenskih beskućnika, iako se procjenjuje da je i više ljudi koji u Krešimirovom gradu žive bez krova nad glavom, rekao je Jukić.

Šibenski centar za beskućnike ima tri spavaće sobe, dvije kupaonice, kuhinju, dnevni boravak i prostoriju u koju će biti smještene perilica i sušilica za rublje. Ravnatelj šibenskog Caritasa istaknuo je kako će učiniti sve da radovi budu gotovi što prije kako bi beskućnici mogli useliti prije hladnih zimskih dana.

Zahvalio je ovom prigodom brojnim šibenskim, obrtnicima i poduzetnicima koji su nesebičnom donacijom sudjelovali u uređenju prostora. Inače, prostor je gotovo do kraja uređen, a preostalo je još postaviti pločice i oličiti prostorije.

U rekonstrukciji novog Centra za beskućnike sudjelovali su i učenici Industrijsko-obrtničke škole u Šibeniku koji su postavili vodovodne i električne instalacije.

Pučka pravobraniteljica: Potrebno što prije proširiti kapacitete

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović, povodom Svjetskog dana beskućnika, upozorava da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji istraživanje o problemima i statusu beskućnika, na temelju kojih bi se kreirale politike i programi o njihovoj skrbi te poboljšalo uvjete života te marginalizirane skupine društva.

Diljem svijeta, već četvrtu godinu, obilježava se Svjetski dan beskućnika kada svi dionici nastoje raznim aktivnostima skrenuti pozornost čitavog društva na probleme ljudi koji su, nerijetko ne svojom krivnjom, ostali bez onog osnovnog – doma. Beskućništvo po svojoj težini i složenosti u brojnim aspektima pripada zasigurno u sam vrh socijalnih problema društva.

Pravobraniteljica Vidović u priopćenju upozorava da beskućništvo nikako ne bi smjelo biti trajno, već samo privremeno i kratkotrajno stanje, te da socijalna isključenost i loši uvjeti života uzrokuju niz fizičkih i mentalnih poteškoća.

Ti se problemi, ističe, uz bolju socijalnu integraciju i uz kvalitetnu suradnju svih pružatelja usluga privremenog smještaja i centara za socijalnu skrb, mogu bitno ublažiti ili ukloniti. Potrebno je i što prije proširiti kapacitete i postići ravnomjernu mrežu prihvatilišta ili prenoćišta na području cijele Hrvatske, a posebno u onim gradovima gdje ih još nema.

Neprihvatljivo je, kaže, da se u prihvatilištima za beskućnike u "kratkotrajnom smještaju", preko pet i više godina, nalaze starije osobe kojima bi primjeren smještaj trebao biti u udomiteljskoj obitelji ili domu za starije osobe.

Pravobraniteljica upozorava i na neprihvatljivost da se u prihvatilišta smještaju osobe s mentalnim oštećenjem koje bi zbog svojih specifičnih potreba trebale biti kod drugih pružatelja socijalnih usluga.

Nije rijetkost, kaže, da u Hrvatskoj i mlade osobe svoj dom nađu u prihvatilištu nakon napuštanja domova za nezbrinutu djecu te mlađe punoljetne osobe bez roditeljske skrbi. Umjesto smještaja u prihvatilište za beskućnike, njima bi trebalo pomoći da se uključe u samostalan život, u što treba uključiti državne i javne službe, poručuje pravobraniteljica Vidović.

U Hrvatskoj sve masovnija pojava beskućništva

Na Markovu trgu održao se skup "Beskućnici - sramota države" kojim se zakonodavnu i izvršnu vlast željelo upozoriti na probleme s kojima se suočava ta marginalizirana, ali sve masovnija skupina u društvu, od stigmatizacije do loših zakonskih regulativa.

Organizatori današnjeg okupljanja upozoravaju i da je brojka od otprilike 470 beskućnika u cijeloj Hrvatskoj nerealna jer se odnosi samo na broj beskućnika u prihvatilištima. Prikriveni beskućnici su oni koji žive u ruševinama, napuštenim zgradama ili općenito u neadekvatnim uvjetima stanovanja. Kada se uzme u obzir i broj prikrivenih beskućnika, tada broj beskućnika u Hrvatskoj znatno premašuje trenutne smještajne kapacitete u prihvatilištima.

Bivši beskućnik i organizator skupa Mile Mrvalj upozorio je kako je beskućništvo u Hrvatskoj postalo masovnija pojava i postaje sve veći problem.

"To je problem koji ova Vlada kao i sve dosadašnje vlade pokušavaju stavljati ispod tepiha", naglasio je, dodavši da su predrasude o beskućnicima i dalje veoma aktualne, a to je da se radi o alkoholičarima, narkomanima i neradnicima.

Ogroman broj beskućnika, istaknuo je Mrvalj, su ljudi koji su raznim ovrhama, kreditima i jamstvima izgubili sve što su imali, a 95 posto ih je u raznim depresivnim stanjima.

"Hrvatska je u Europi na prvom mjestu po broju multimilijardera po glavi stanovnika, ali i na prvom mjestu po broju građana koji nemaju nikakva prava jer se beskućnici vežu za osobnu iskaznicu. Ako je nemaš, ne postojiš", naglasio je.

Najtužnijim je ocijenio to da postoji zakon prema kojem se beskućnik koji nema mogućnosti da plaća najam neke sobe, može prijaviti na adresu centra za socijalnu skrb kako bi dobio osobnu. Ipak, dodao je, ne postoji mehanizam kako to provesti u djelo.

"U velikom broju slučajeva kada taj jadnik zakuca na vrata samo mu se kaže da ako nema osobnu, ne može ništa, on izađe i tu završi cijela priča".

S druge strane, kazna za nesposjedovanje osobne je 3000 kuna, a za lažno prijavljivanje 5000 kuna.

Velik broj beskućnika nema prijavljeno prebivalište pa zato ne mogu ostvariti niz prava, od prava glasa do prava na korištenje pučke kuhinje, smještaja u prihvatilište i socijalnu pomoć.

Na letku koji su danas organizatori dijelili, između ostalog, ističe se i da rezultati istraživanja pokazuju da su uzroci beskućništva u većoj mjeri socio-ekonomske prirode, a u manjoj mjeri rezultat osobnih karakteristika. Beskućnici su stigmatizirani pa zato teže pronalaze i zadržavaju posao, ostvaruju prava te uspostavljaju socijalne kontakte.

Gradovi u Hrvatskoj ne raspolažu odgovarajućim stambenim fondom za hitne slučajeve zbrinjavanja. Problem je nedostatak stambene politike i lokalnih programa stanovanja socijalno ugroženih građana.

Loša zakonska regulativa i nepridržavanje zakona dodatno im otežavaju izlazak iz položaja u kojem se nalaze.