Heroj među nama: Kaštelanin spasio kolegu od sigurne smrti
Foto: Mario Čurkov/Kastela.org
MARIO ČURKOV, pomorac iz Kaštel Novog u listopadu je izveo herojski pothvat.
Riskirajući vlastiti život spasio je na brodu člana posade kojeg je zahvatio požar. Nesreća se dogodila u blizini australskog grada Fremantlea. Nakon vijesti o Marijevom hrabrom podvigu, on je samo jednostavno kazao je da bi, da se situacija ponovi - opet učinio istu stvar.
Ovo je o čitavom događaju napisala Marijeva sestra Ivana Tadin.
Mario Čurkov, mladić iz Kaštel Novog, drugi časnik na brodu Ocean Drover koji plovi pod singapurskom zastavom, kojem je tog kobnog jutra u listopadu prošle godine počeo gorjeti dio broda s kabinama posade, napravio je onaj potez koji ga je obilježio za sav život. Detalji cijelog događanja, o kojem su rijetki znali, u javnost su pušteni s nekoliko mjeseci kašnjenja, nakon završetka istrage.
Tog jutra, dok se brod spremao za ukrcaj u australskoj luci, kada je požar na brodu već zahvatio veliki dio kabina, čuo je poziv u pomoć člana posade koji je nakon noćne smjene taman zaspao kada su ga velika toplina i dim počeli gušiti u snu. U pokušaju bijega iz kabine pao je u nesvijest na hodniku. Pokušavajući s jedne strane doći do njega, Marija je spriječila velika vatra, ali ipak nije odustajao. Krenuo je na drugu stranu. Tamo ga je dočekalo nešto neočekivano. Nije vidio ništa pred sobom. Količina dima oko njega nije mu bila olakotna okolnost, no nije odustajao. Spustio se na pod i, kroz stravu i užas, puzeći se provlačio dok nije napipao palog kolegu, digao se i noseći unesrećenog kormilara projurio kroz hodnik, kojeg je vatra progutala u sljedećih nekoliko trenutaka. Kada je izašao na sigurno iz svog aparata za disanje mu je upuhivao zrak pod tlakom kako bi ga vratio među žive. Kada je napokon stariji Filipinac počeo disati svojim plućima, preuzela ga je hitna služba koja ga je na promatranju i liječenju držala tjedan dana od događaja zbog opeklina unutrašnjih organa. Da nije bilo Marija u tom trenutku, da odabere riskirati svoj život u želji da pomogne članu posade ili, kako on kaže, članu obitelji u nevolji, tog čovjeka bi nakon što je pao u nesvijest progutala vatra i upitno je bi li bio prepoznatljiv, sudeći prema fotografijama koje je snimio sam Mario nakon nesreće.
Slijedila je istraga o slučaju u kojoj se Marija pitalo mnogo, pa čak i tupasta pitanja, ali Mario to sada već sa smiješkom komentira. Zanimalo ih je između ostalog je li slijedio protokol i kako je to jedan Hrvat pomogao Filipincu, što su i sami iz istrage kasnije povukli kao pitanje, na što je Mario u svom stilu odgovorio.
"Ma kakav heroj, kakav protokol, dok bih ispunjavao formulare ili čekao da treći časnik djeluje, čovjek bi već bio pečen, a na brodu smo svi obitelj, i Filipinac i Hrvat je čovjek, spasio bi i on mene u nekom drugačijem slučaju. Uostalom, bar iskustva s požarima imam".
Ovakvim potezom, ovakvim reagiranjem i stavom vidimo da, iako se radi o neznačajnom čovjeku za našu javnost, da je riječ o velikom čovjeku za naša srca. Rijetko tko bi riskirao svoj život za člana posade, pa makar bio i drag prijatelj jer kada se nađemo u ovako riskantnoj situaciji, ne jer ne bismo htjeli, već jer bi se mnogi od nas prepali, paničarili, ne bi na vrijeme reagirali.
Mario nije vidio prepreku i nije vidio negativan ishod ove ružne situacije, on je vidio i čuo osobu u nevolji i osjetio poziv da napravi nepredvidivo. Dok mnogi od ostatka posade još nisu bili ni svjesni što se događa na njihovom brodu, on je već spasio jednog od njih, ne razmišljajući o protokolu, razlikama po nacionalnosti ili činu na brodu.
Da mali ljudi ostaju neprimjetni i nezamijećeni ne govori samo ova vijest, već bi se dalo potezati i još stvari iz prošlosti, kada je ovaj isti mladi čovjek sudjelovao u akciji spašavanja nesretnog jedriličara nasred oceana prije nekoliko godina ili ako ćemo se prisjetiti i jedne u nizu obiteljskih nesreća s požarima, dok je gorila farma na kojoj je odgojen, s ocem je također upao u gorući prsten, pokušavajući spasiti što se spasiti može. Iz ovog se može zaključiti da to nije još jedan od velikih ljudi, već da je to onaj jedan hrabri zbog kojih ponekad posramljeni idemo ispod zvijezda.
"Iako će, znam, vrijeme progutati i ovu i brojne druge novinarske reportaže o tebi i da će druga, nova slova ugušiti ovu hrpu natipkanih riječi na portalima i papirima, neka tebe sreća prati na daljnjim putovanjima, u napredovanju na brodu, na fakultetu, da položiš više tu matematiku i svemu što ti život u budućnosti nanese na put. Budi mi puno najhrabriji", poručila je Mariju na kraju njegova sestra.
Tekst je preuzet uz dozvolu portala Kastela.org.
Facebook
Google
