Foto: Reddit

INTERNET i anonimnost oduvijek su bili savršeno plodno tlo za izmišljene priče, a jedna koja bi mogla biti upravo takva trenutno kruži svijetom.

Točnije, čovjek koji tvrdi da je dvaput umro, oba puta na dvije minute, jednom nakon prometne nesreće, drugi put nakon predoziranja tabletama, preko Reddita je ljudima ove srijede odlučio odgovoriti na sva pitanja o smrti koja ih zanimaju. AMA (Ask Me Anything) u trenutku objave ovog članka još uvijek je trajao, a prepiska je jako brzo postala popularna.

Evo što je dosad kazao.

O osjećaju...

Nisam imao pojma, bila je to samo crna praznina. Bez misli, bez svijesti, ništa.

Oba puta jednostavno me "nije bilo". Samo je sve bilo crno. Opisao bih to kao da zadrijemate. Kratak odmor bez snova, probudite se i imate osjećaj kao da ste dugo spavali, a u stvarnosti je prošlo samo 15-ak minuta.

Jedini razlog zbog kojeg znam da sam bio mrtav jest taj što su liječnici tu informaciju morali podijeliti sa mnom. "Dakle, da, bio si mrtav dvije minute", hahaha.

Dakle da liječnici nisu ništa rekli, jednostavno bih mislio da sam zadrijemao.

O tome je li stvarno osjetio "crnu prazninu" ili je njegovo sjećanje samo na taj način popunilo "prazninu"...

Definitivno to nije bila samo praznina. Kao i kod drijemanja, nije da se probudite i imate osjećaj da je vrijeme samo skočilo unaprijed. Znate da ste neko vrijeme spavali. U isto vrijeme, ne možete se baš sjetili da ste nešto iskusili, osim ako ste sanjali.

Pa je odgovor i da i ne. Iskusio sam nešto, a to nešto bilo je ništa.

O osjećaju umiranja...

Prvi put sjećam se jedino trenutka prije nesreće i u tad mi je kroz glavu prošlo samo "o jebote".

Drugi put nisam imao pojma. Bio sam u bolovima i odjednom više nije bilo ničega, nije bilo života. I onda sam ponovo bio budan i osjećao bol.

O tome jesu li drukčiji uzroci smrti uzrokovali drukčija iskustva...

Oba iskustva bila su identična. Jedina razlika je u tome što je nekoliko sekundi prije nesreće bilo puno bistrije. Drugi put osjećao sam toliku bol da nisam zapravo bio u potpunosti svjestan okruženja, ako me razumijete.

O iskustvima drugih ljudi koji govore da su se susreli sa smrću...

Mislim da su u tim slučajevima umovi ljudi još uvijek bili aktivni. Njihova iskustva bila su nešto poput sna.

O trenutku kad su mu rekli da je umro...

Moja prva reakcija bila je "jebote, to je cool! Sad mogu reći prijateljima da sam bio mrtav i vratio se među žive itd", ali većinom je to iz mene progovarao morfij.

A onda kad postaneš svjestan shvatiš "Wow, mogao sam sad biti mrtav". Tad sam počeo shvaćati koliko je ozbiljna situacija bila.

Definitivno se manje bojim. Sad znam da smrt nije ništa gora od spavanja. Kad umreš, jednostavno prestaneš postojati, nemate se zbog čega brinuti!

O religiji i zagrobnom životu...

Oduvijek sam bio ateist, ali u meni je uvijek postojao i dio koji se nadao da postoji Bog i raj i nešto više i veće od nas. Mislim, tko ne bi želio da postoji raj?

Još uvijek sam ateist i sad znam da ne postoji Bog i raj. Barem ne za mene. Moj razlog leži u tome da Bog nikad ne bi čovjeku i njegovoj obitelji priuštio takvo iskustvo.

Ja sam ateist i uvijek ću biti. Ali vjerujem da je vaše vjerovanje vaše. Jedino što možemo jest podijeliti s drugima osobna iskustva i pustiti da svatko donese vlastite zaključke. Ljudi trebaju prestati prisiljavati druge da vjeruju u ono u što oni sami vjeruju.

Sve što želim u životu jest zabavljati se i učiniti drugima živote ljepšima koliko god je u mojoj moći.

Nikakvo osobno postignuće neće mi biti važno kad umrem, jedino što će živjeti nakon moje smrti jest efekt koji sam imao na ljude koji ostaju iza mene. A nadam se da će on biti pozitivan!

Zaključak...

Smrt je smrt. Jednom kad umreš, to je to, gotovo je.

...poručio je čovjek koji je umro dvaput, piše Independent.