Screenshot: YouTube

DINO BUDIMILIĆ trenutno proživljava najveću životnu avanturu, a iako pokušava pronaći nešto pozitivno u čitavoj situaciji pa se nerijetko i šali, teško da se može reći da je njegova avantura ugodna.

On je, naime, 23. ožujka krenuo na put iz filipinske Manile za tajlandski Bangkok, i iako je već nekoliko puta letio, trenutno još uvijek boravi na istom aerodromu s kojeg je krenuo. Ali otad se dogodilo puno toga.

Poslali ga na put bez vize

O svojoj mukotrpnoj borbi s birokracijom i zakonima iscrpno izvještava na Facebooku, a objavio je i dva videa pa smo tako saznali da je njegova muka počela zahvaljujući (djelomično) njegovoj vlastitoj grešci. Nije znao da mu je potrebna viza za Tajland, a u njegovom neznanju podržali su ga zaposlenici AirAsije (kojom je trebao letjeti do Bangkoka uz presjedanje u Kuala Lumpuru), koji su tu njegovu dezinformaciju potvrdili i odaslali ga na put bez vize.

Tad počinju njegovi problemi. Ispod prvog videa koji je objavio na YouTubeu, napisao je kronologiju događanja: 

- bio sam u Manili, letio za Tajland preko Malezije
- pogriješio sam misleći da mi ne treba viza za Tajland
- njihova zrakoplovna tvrtka (Air Asia) napravila je istu pogrešku i dozvolila mi da napustim zemlju
- kad sam stigao na Tajland nisu mi dozvolili da uđem u zemlju, ali smijali su se jer će im Air Asia za to morati platiti oko 600 dolara
- Air Asia je u tom trenutku već imala moju putovnicu i nakon što sam proveo noć na terminalu, ponudili su mi da odletim za Kuala Lumpur gdje mogu dobiti tajlandsku vizu i odletjeti natrag na Tajland
- kad sam tamo sletio, označili su me oznakom NTL (ne smije sletjeti) i željeli me još jednu noć zadržati na terminalu prije nego što me pošalju natrag na mjesto s kojeg sam krenuo, u Manilu
- nakon što sam se potrudio objasniti im svoju kompliciranu i nesretnu priču, rezervirali su mi let za Manilu iste večeri u 20 i 30
- u Kuala Lumpuru su mi rekli da je sve skupa problem Air Asije i da će im oni morati platiti kaznu od oko 1350 dolara
- nakon što sam se vratio u Manilu, rekli su mi da ne mogu ući u zemlju jer piše da sam otišao s Filipina s vizom. Rekli su mi da moram odletjeti negdje gdje će me prihvatiti i onda se vratiti da bih mogao ući u zemlju, iako zapravo nikad nisam niti napustio Filipine
- proveo sam još jednu noć na terminalu, spavao sam tri, četiri sata. Moram kupovati svoju hranu i vodu. Ništa mi nisu dali, kao da je sve moja greška
- zaštitar je drugom zaštitaru spomenuo da me drže pod šifrom "Section 29". Kasnije sam saznao da to znači "karta bez povratka"
- primjećujem da sam ušao na Filipine dosad već tri, četiri puta s kartom bez povratka i kad bih samo sad imao svoju putovnicu postojala bi velika šansa da s njom jednostavno uđem u zemlju. Ne mogu to napraviti, budući da Air Asia još uvijek drži moju putovnicu".

Od sitnice je nastao ogroman problem i, eto, sada ću provesti treću noć na terminalu. Sutra imam dva leta samo kako bih mogao ući nazad na Filipine na kojima sam potpuno legalno bio u startu i da su dobro obavili svoj posao, ja bih ostao na Filipinima, napravio vizu za Tajland i sve bi bilo u redu. Ovako sam izgubio četiri dana unutar kojih sam spavao možda sve skupa šest sati...".

Našalio se i da, kako god ovo sve skupa završilo, barem ima dobar naziv za priču ili film: "Just wait, sir".