Zbog čega građani diljem Europe strahuju od TTIP-a?
Foto: FAH
DILJEM Europe jučer se prosvjedovalo protiv TTIP-a, sporazuma o slobodnoj trgovini i investicijama između Europske unije i SAD-a. Prosvjedi protiv TTIP-a, u organizaciji Radničke fronte, održani su i u sedam hrvatskih gradova.
"Ovo nipošto nisu bili prvi prosvjedi protiv TTIP-a - a sigurno je da neće biti niti posljednji. Jer čini se da je u prošlosti bilo malo političkih inicijativa koje su naišle na toliko protivljenje građana i na toliki zagovor političara. I to u pravilu, što je političar više pozicioniran, utoliko je glasniji zagovornik", piše Deutsche Welle koji podsjeća zbog čega je ovaj sporazum tako kontroverzan.
Među žestokim zagovornicima TTIP-a su američki predsjednik Barack Obama, njemačka kancelarka Angela Merkel, predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker... Europska povjerenica za trgovinu Cecilia Malmström, koja vodi pregovore s europske strane, na svom blogu je osudila prosvjede i poručila da su strahovi prosvjednika utemeljeni na mitovima, a ne činjenicama.
Građani diljem Europe su, međutim, zabrinuti da će TTIP ugroziti europsku demokraciju, ljudska prava i okoliš. Ako političari ništa ne kriju, zbog čega se prosvjedi protiv TTIP-a vode u potpunoj tajnosti, opravdano se pitaju građani. Predmetni sporazum je, naime, pročitao vrlo mali broj ljudi. Dokument koji sadrži sve odrednice TTIP-a nije dostupan čak ni zastupnicima u Europskom parlamentu, koji ga u strogo čuvanim prostorijama mogu tek prolistati.
Zbog toga ne čudi činjenica da je peticiju protiv TTIP-a potpisalo milijun i 600 tisuća građana Europe, a upućena je i tužba Europskom sudu. Deutsche Welle donosi popis ključnih stvari od kojih strahuju protivnici TTIP-a:
Sigurnost investitora
Nije izvjesno da li će se investitorima zajamčiti sigurnost i protiv odluka vlade. Konkretno, švedski energetski koncern Vattenfall je već tužio Njemačku jer je obustavila eksploataciju atomske energije. Pred tijelom kod Svjetske banke u Washingtonu zato traži od Njemačke odštetu od 3,5 milijardi eura. Da li će države onda morati strahovati i donositi zakone koji će štetiti koncernima?
Ujednačavanje industrijskih standarda
To je golemo područje koje uvelike brine zaštitnike okoliša i potrošača. Znači li to da će europske države hoćeš-nećeš-moraš prihvatiti i metode eksploatacije zemnog plina (Fracking) kakve su dozvoljene u SAD? Da li će onda biti dozvoljene i metode hormonskih i genetskih manipulacija, ne samo biljaka nego i životinja kakve su dozvoljene u SAD? Da li će biti dozvoljeno korištenje i novih, još uvijek dvojbenih tehnoloških rješenja, na primjer uporaba nano-tehnologije u kozmetičkim proizvodima?
Ujednačavanje zakonodavstva
To osobito sindikate diže na noge jer to obuhvaća i zakone o radu. Teško je vjerovati da će nakon TTIP-a po SAD početi nicati sindikati kakve poznajemo u Švedskoj ili Njemačkoj - nego bi se prije moglo dogoditi obratno: da će i u Europi sindikati izgubiti i ovo malo moći i utjecaja koje još imaju na međunarodne koncerne.
Liberalizacija
U proteklih nekoliko desetljeća je već privatizirano mnogo državnih, ali i komunalnih tvrtki i institucija. U pravilu, to nikad nije donijelo ništa dobroga, od privatizacije bolnica pa do privatizacije željeznica. Komunalne institucije su stvorene da posluju bez dobiti i tu neki investitor jednostavno mora razmišljati drugačije. Ali što će to onda značiti? Da će gradovi morati privatizirati svoje društvene stanove? I još mnogo osjetljivije pitanje: voda. Hoće li naša obična pitka voda postati roba na kojoj će netko zarađivati?
U Londonu je vodovod (Thames Water) svojedobno privatiziran - i nakon toga opet nacionaliziran. Jer cijena vode je narasla nebu pod oblake, a kvaliteta je pala.
Postoji još mnoštvo pitanja...
Od propisa u prometu pa do propisa u bankarskom i novčarskom poslovanju. Mnoge te točke neki laik jedva ima šansi da uopće razumije, a kamo li da predvidi, kakve će posljedice imati na našu svakodnevicu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati