Screenshot: YouTube

S OBZIROM na to da su u mnogim vrstama spermiji jedini muški doprinos razmnožavanju, biolozi su se dugo pitali zbog čega je evolucijska selekcija, poznata po svojoj okrutnoj učinkovitosti, blagonaklona prema muškom spolu. Britanski znanstvenici sada imaju objašnjenje: muški primjerci potrebni su za proces poznat kao "spolna selekcija" koji pomaže vrsti da se bori protiv bolesti i izbjegne nestanak.

Sustav u kojem se potomstvo stvara bez spolnog odnosa, kao u aseksualnim ženskim vrstama, bio bi mnogo učinkovitiji u stvaranju većeg broja potomaka, kažu znanstvenici. No, prema istraživanju objavljenom u časopisu Nature, otkrili su da spolna selekcija, u kojoj se mužjaci natječu za parenje sa ženkama, poboljšava genetsku kvalitetu te vrste i jača ukupno zdravlje populacije, što pomaže objasniti zašto su muški pripadnici vrsta važni.

Izostanak takve selekcije u kojoj nema potrebe za nadmetanjem stvara genetski ranjiviju populaciju koja je izloženija opasnosti izumiranja. "Muško suparništvo radi parenja pruža doista veliku korist jer poboljšava genetsko zdravlje vrste", kaže profesor Matt Gage koji je vodio istraživanje na britanskom sveučilištu East Anglia, te dodaje: "Spolna selekcija to postiže djelujući kao filter kojim se uklanjanju štetne genetske mutacije i pomaže populacijama da napreduju i dugoročno izbjegnu izumiranje".

Postojanje spolnih odnosa, kažu, nije u biologiji lako objasniti

Gotovo sve višestanične vrste razmnožavaju se spolnim odnosima, no postojanje tih odnosa nije u biologiji lako objasniti, kaže Gage, zbog toga što spolni odnos ima puno loših strana uključujući i taj da samo polovica potomstva - kćeri - mogu stvoriti nove potomke. "Zašto bi bilo koja vrsta trošila sve te napore na sinove?", pita znanstvenik.

U okviru istraživanja tim je uzgajao deset godina pšenične muhe Tribolium u laboratorijskim uvjetima u kojima je jedina razlika između populacija bila intenzitet spolne selekcije tijekom svake odrasle reproduktivne faze. Intenzitet spolne selekcije mjerio se brojem od čak 90 mužjaka na 10 ženki dok je takva selekcija bila isključena sparivanjem jedne ženke i jednog mužjaka koji nisu imali mogućnost biranja odnosno nadmetanja sa suparnicima.

Nakon sedam godina razmnožavanja, što je značilo oko 50 generacija, znanstvenici su utvrdili da su populacije, u kojima je bilo snažne spolne selekcije, bile zdravije i otpornije na izumiranje zbog parenja bliskih srodnika. No, populacije bez spolne selekcije pokazivale su brzo pogoršanje zdravstvenog stanja zbog parenja srodnika i izumrle bi do desete generacije.