IAKO se već godinama pojavljuje jedno te ista informacija o crnom kombiju nakon koje roditelji pokušavaju djeci usaditi u glavu kakva se opasnost krije iza toga rijetko će koji roditelji biti sto posto siguran da je dijete doista razumjelo što mu se priča. Osim ako im to prikažemo na malo realniji način...

Već godinama svjedočimo tome da se s početkom školske godine, a vrlo često i u nekim nasumce odabranim dobima, pojavljuje informacija o famoznim crnim kombijima koji otimaju, ili barem pokušavaju oteti dijete. Najčešće je riječ o informacijama koje se iz godine u godinu ne mijenjaju. Uvijek je to baš crni kombi. Baš je tome svjedočila prijateljičina prijateljica koja je uspjela spasiti neko dijete. Eventualno se mijenja njegova lokacija pa se ta informacija već pomalo uzima kao čisto neistinito uznemiravanje. Međutim, nije važno je li baš ta informacija točna i je li baš riječ o toj i toj lokaciji. Važno je da nas takva informacija navede da opet i opet svoju djecu upozorimo da ne pričaju sa strancima, da ne nasjedaju na nekakve primaljive pozive jer nikada ne znamo što se zaista iz svega toga može izroditi.

I dok svojoj djeci objašnjavamo o opasnostima takvih situacija, ona najčešće već usred treće rečenice počinju skretati s teme. "Da mama. Znam. To si mi već rekla. Znaš da je Tena danas dobila Frozen jaknu? Ili, "ma ja ću mama te koji će me oteti zbombati i palicom ću ga" (najčešći odgovori sinova koji, uzgred rečeno, nemaju više od 25 kilograma, i naravno da u malom džepu od trenirke nemaju nikakvu palicu...) I tako se razgovor o toj iznimno važnoj temi prekida uz maminu nadu da do takve situacije sigurno nikada neće ni doći. To se ipak događa negdje drugdje...

Koju minutu nakon takvog razgovora gotovo će svaka mama s još uvijek prisutnom jezom u leđima tek nježno gledati svog školarca (one mlađe još uvijek na takvo nešto ne moramo toliko upozoravati jer ih 24 sata držimo na oku) i nadati se da se njeno dijete zaista, ali zaista nikada neće naći u nekoj takvoj opasnoj situaciji. No, što ako...

S jedne strane možda je bolje čvrsto zažmiriti na ovakvu temu i ne maltretirati djecu takvim strašnim stvarima, no školarci su već u toj dobi da im moramo početi ukazivati da život nije uvijek dječja igra. Tako ih počinjemo pripremati na ponekad okrutan svijet odraslih.

Brutalna patka jedne zabrinute mame

Priča o crnim kombijima nije novijeg datuma. Takve mitove pamte i majke koje su danas već bake, jer i otmice isto nisu nešto što se pojavilo s modernijim dobom. No, slučaj Antonije Bilić (laka joj zemlja) koja je bila znatno veća i jača od osnovnoškolaca pokazuje da opreza stvarno, ali stvarno nikada nije dosta.

Zato je jedna mama shvativši da sva silna upozorenja njenoj djeci završavaju s brzinskim skretanjima s teme odlučila upozorenje prezentirati na malo realniji način. Njenu djevojčicu i kolegicu iz 2.c jedan je dan na putu od škole presreo mamin prijatelj kojeg kćer nije poznavala. On je kulturno stao i pitao cure znaju li gdje se nalazi zgrada ta i ta. Cure znaju naravno, pa tamo i one žive. Ma super, ide striček tamo jednoj svojoj prijateljici, ali mu se čini nekako zapetljano doći tamo s autom pa hajte cure upadajte da se zajedno povezemo. Cure su bile pune povjerenja jer je striček spomenuo njima poznatu zgradu (nije ih vabio McDonaldsom, bombonima i slatkim psićima). Dakle, našli su temu od povjerenja i hop upale u auto.

I onda - šok.

Zaključavaju se vrata i striček im kaže - zar vas nikada nisu učili da ne ulazite strancima u auto. Da ne pričate s ljudima koje ne znate? Curama je tek tada postalo kristalno jasno sve ono što je mama tupila. Rekle su poslije "zaboravile smo. Nismo mislile"...

Srećom to je bila samo zamka zabrinute mame. Cure su sretno došle kući. U šoku naravno, ali one su svoju lekciju naučile.

Netko će možda reći da je ovakva lekcija prebrutalna jer čemu vlastitom djetetu priuštiti ovakav stres, no ako netko zaista procijeni da je njegovo djete i dalje dijete koje ne shvaća čemu silna upozorenja, onda je možda i potrebno biti malo brutalan.

U konačnici, kada su mali, mnogi roditelji znaju namjerno pustiti dijete da se popne kako bi palo - odnosno, kako bi samo otkrilo svoje (ne)mogućnosti.