Foto: Hina, Index

NE ZNAM koliko je SDP-u uopće bilo u interesu objaviti svoj "program". Nakon HDZ-ova autogola sa egzotičnim Prnjavorom, mogli su komotno jahati na Grčićevu "naš program je ono što radimo". Neovisno o tome što ne rade ništa, a ono malo što rade – rade maligno.

Bilo kako bilo, "program" je tu.

> Aleksandar Musić demontira HDZ-ov gospodarski program

Iznutra djeluje nešto detaljnije i strukturiranije od HDZ-ova: obilje pomno biranih brojki, forsiranje priče o pozitivnim trendovima. Praktički se ništa ne govori o onome što bi se u slučaju reizbora radilo, a puno o tome što je tobože napravljeno.

Da odmah demistificiram stvar – mali i stidljivi znakovi neke nove ekonomske aktivnosti kojima se u ovom dokumentu bivši Kukuriku pompozno hvali ekskluzivna su posljedica boljeg stanja europske ekonomije. To bi najbolje bilo ilustrirati slikom plaže i mora. Domaća ekonomija je pješčana plaža, užegla na suncu nakon nekoliko godina recesije. Tu i tamo je zapljusne ostatak kakvog vala, te je to jedini način da osjeti neku svježinu. Val se brzo povuče, a sunce iznova upeče.

Da bismo uistinu mogli reći da ekonomija ima puls, te da je to zasluga minulog četverogodišnjeg mandata izvršne vlasti, morali bismo baratati stopama rasta od 4-8%.

Ovako imamo statističku sirotinju kakvu imamo, a i ta nije "naša". Pri snažnijem sondiranju dokumenta stvar se, kao i u HDZ-ovu slučaju, ruši kao kula od karata.

Krenimo.

Ne laskajte si

Rast gospodarstva ostvarili smo dobrom mjerom između štednje i potrošnje.  Vodili smo svoju, hrvatsku politiku, politiku malih koraka prema sigurnosti i stabilnosti i bez stresova koje su proživljavali građani drugih zemalja koje nas okružuju. Naša politika bazirana je na pristupu da oštri rezovi i štednja u uvjetima recesije vode ka još većem padu.

Štedjeli niste, ne laskajte si. I ono malo kozmetičkih rezova poslali ste na krive adrese.

Da ste vodili "svoju politiku", ne sumnjamo, ta koristila je vama.

Niste ni trošili. Barem ne na onaj europski i američki način. Nego na balkanski. Od krize naovamo smo sustavno inficirani pričom o kultnoj "potrošnji", o tome kako je ona prsluk za spašavanje u vremenima krize. Ukratko, priča o potrošnji ne vrijedi za ekonomije koje imaju strukturu kao ona hrvatska. Empirijski dokazano. U teoriji (i tu ima n prijepora), država može poslužiti kao pomoć ranjenoj ekonomiji, ukoliko i samo ukoliko ima čemu pomoći, a to nešto je snažni privatni sektor.

U državama u kojima je privatni sektor sakat i u tragovima – trošiti mogu samo neproduktivna lažna srednja klasa, državna poduzeća, paraprivatni sektor, klijentelističke strukture. Troše tuđe (sredstva ono malo produktivnih dijelova društva) i ono što nemaju, što se nabija na vrat nerođenima (dug). I najbitnije – ta "potrošnja" ne generira ništa do spiralu nove boli.

Pristup "da oštri rezovi i štednja u uvjetima recesije vode ka još većem padu" je baš to, samo pristup, kada u isto vrijeme primjeri poput Irske u recesiji i Irske danas pokazuju suprotno. Da je baš prvi pristup najbolji za naše podneblje nitko u vladajućoj koaliciji nije pokazao, stoga bez podastrte argumentacije ovo ima jeftin, prigodničarski prizvuk.

Na kraju krajeva, ukoliko potrošnja uistinu generira ekonomski rast, zašto ne argument dovesti do kraja, zašto u proračun ne regrutirati par tisuća klaunova i pantomimičara da hodaju okolo i potiču ekonomiju kroz dječje rođendane? Tako svaki dječji rođendan može prehraniti i dilera toplih sendviča i proizvođača onih jezivih kapica-tuljaca i Coca Colu i onog dedeka koji ima umjetnog majmunčića koji svira bubanj.

Nismo prihvatili neoliberalne ekonomske i političke modele koji su stvarali uvjerenje da se jedino politikom štednje i rezova, udarom na socijalna davanja, od zdravstva i obrazovanja do socijalne skrbi, samoregulacijom tržišta i deregulacijom svake zaštite javnih interesa i socijalnih prava može ostvariti napredak. Takva politika u našem okruženju dovela je, nažalost, do općeg pada potrošnje i krize koja je produbila socijalne razlike bogatih i siromašnih.

Evo ga, njegovo veličanstvo Neoliberalizam. Dugo je trebalo.

Da nitko sa imalo bazičnog kućnog odgoja više ne priča o "neoliberalizmu" u našoj maloj Hrvatskoj – ne mora se ni reć". Mit o tobože negativnom "neoliberalizmu" razvaljen je u zadnjih par godina od strane n domaćih ekonomista, i umjereno desnih i umjereno lijevih, statistički, teorijski, čak je i alfa-sisač Ministarstva kulture, koji je tu priču viralno širio i od nje dobro živio, priznao da ga "tu nikad nije ni bilo (ali bi moglo bit"!)".

Mogao bih sada pričati o tome koliko je ta riječ košara u koju se baca sve i svašta, ispražnjen od bilokakva sadržaja, ili o tome kako su neke od najbogatijih država kugle zemaljske postale bogate (i) zbog politika koje se pripisuju neoliberalizmu, no ne treba ponavljati za one koji nisu slušali na satu, sve je rečeno.

Nešto drugo mi je upalo u oko. Premijer Milanović je nekoliko puta sebe ideološki definirao. Jednom je rekao da je "moderni socijaldemokrat (libertarijanac)". Ostavimo postrani da je riječ o oksimoronu, koncentrirajmo se na reperkusije takvog deklariranja.

Moderni socijaldemokrati, a unutar njih specijalno oni u Skandinaviji, na koju se u SDP-u nerijetko pozivaju, nisu se u odsudnim trenucima libili koristiti politike koje se pripisuju tom neoliberalizmu, primjerice u Švedskoj. I imali sasvim fine rezultate.

Libertarijanci, s druge strane, mnoge bi politike u okrilju tog neoliberalizma ocijenili kao premekane, i mogu biti samo neoliberalniji od tog istog neoliberalizma.

Kada je pak rekao da je "liberalni konzervativac", premijer Milanović se raskrinkao kao tačerist. Liberalni konzervativizam, najmlađi i najslađi od svih konzervativizama, na scenu stupa u tačerističkoj eri, u njegovu okrilju stasali su i britanski premijer Cameron i bivši australski premijer Abbott. I ponovno – imali sasvim fine rezultate.

Stoga, što god premijer od svega nabrojanog bio, pomalo je.. neoliberalan.

Kada pak ova "preambula" programa kaže da u koaliciji "nisu prihvatili neoliberalne ekonomske i političke modele", znači li to da šef te koalicije nije prihvatio sebe? Da je bježao od istine? Da je neoliberalna princeza u kuli samoupravljanja?

Vi zaista predstečajne nagodbe navodite kao nešto dobro?

Pomogli smo restrukturiranju velikog dijela gospodarstva koji bi bez potpore države i Vlade nestao baš kao i radna mjesta. Veliki doprinos tome bile su predstečajne nagodbe i gotovo 40 000 spašenih radnih mjesta.

Tu valja imati na umu dvije stvari. Svako to "spašeno radno mjesto" uništilo je po par radnih mjesta u zametku (proračun tisuću i jednim "spašavanjem" izbušen kao švicarski sir koji onda na sebe navlači dug koji pak zatvara circulus vitiosus), a kada su i "spašena" – spašena su na određeni vremenski rok. Nemali broj okupanata tih radnih mjesta ubrzo će pokucat na vrata nove vlade, koja god bila, i tražiti da ih se ponovno "spasi".

Predstečajne nagodbe? Ljudi moji, vi to zaista, ali zaista navodite kao nešto dobro?

Linić? Šegon? EPH? Raspored odnosa u kojemu promućurni dužnik, uparen sa impotentnim pravosuđem, dobiva mehanizme da si mimo volje vjerovnika otpisuje dugovanje?

Restrukturiranje i dokapitalizacija

Restrukturirali smo i dokapitalizirali mnoga javna poduzeća - Hrvatske željeznice, HAC, Croatia Airlines i druge. Zaposlenost je dovedena u rang sličnih tvrtki u Europi, produktivnost povećana kao i dobit koja je u prošloj godini porasla gotovo pet puta.

Uvijek je dobro riječi političara prevesti na hrvatski jezik. "Restrukturiranje" (u hrvatskoj inačici) je paradna rošada kadrova kojom se ništa supstancijalno ne mijenja, a ukoliko tko i zaprimi otkaz – lokaciju napušta sa otpremninom od nekoliko stotina tisuća kuna. Koje plaćaš ti.

"Dokapitalizacija" (u hrvatskoj inačici) je krpanje posrnulog mastodonta injekcijom proračunskog novca. Nije to dokapitalizacija tržišnog tipa, jer kapital ne ide u trule subjekte, ne ide tamo gdje nestaje.

Hrvatske željeznice? Govorimo li o istim Hrvatskim željeznicama u kojima Renata Suša, predsjednica Uprave imenovana od strane Vlade Kukuriku koalicije, donosi ukaz prema kojemu je u budućnosti faktički nemoguće otpustiti ijednog menadžera (u hordi njih), pri čemu se parazitluk i pravno cementira?

HAC? Onaj isti HAC koji prema neovisnim procjenama ima nekoliko puta više zaposlenih no što bi bilo optimalno? U redu, ovdje treba priznati da se Kukuriku probao riješiti vrućeg krumpira (premreženog kadrovima njima konkurentske stranke) tzv. monetizacijom, no hvala Bogu da imamo intelektualce, sindikatlije i "naševanje", pa se ni tu stvar ne mijenja.

Dobit u domeni državnih poduzeća je itekako sumnjiva kategorija. Je li to dobit za poreznog obveznika, gdje mu se u novčanik vraća barem mikro-dio onoga što je godinama izdvajao za to isto poduzeće, ili se dobit troši na bonuse zaposlenih u tom poduzeću, za sindikalna ljetovališta u Zatonu i Župi dubrovačkoj i fitness trenere koji imaju sanirati nabujale namješteničke guzare ? Tj. je li neto-primatelj dobiti proračun ili struktura koju je taj proračun sanirao? Bilježi li se ta dobit prirodnim procesima ili jednostranim dizanjem cijena kao u slučaju HEP-a?'

U razdoblju od 2012. do 2015. Vlada je smanjenjem ili ukidanjem 58 parafiskalnih nameta rasteretila poduzetnike različitih davanja u visini od 450 milijuna kuna na godišnjoj razini.

U najoptimističnijem tumačenju – kod nas je na snazi 250 parafiskalnih nameta. Prema najpesimističnijem – 550. Ne zna se koliko ih je. U svakom slučaju – hvaliti se sa ukidanjem tek jedne četvrtine ili jedne osmine istih nije najpametnije.

Nezaposlenost

Stopa nezaposlenosti je pala na 15-ak posto, što je najniža stopa unatrag šest godina..

Kako ova stopa nezaposlenosti izgleda kada se eliminiraju radnici "u sezoni" i korigira za ljude koji su "brisani" sa zavoda za zapošljavanje?

Stopa nezaposlenosti mladih spuštena je sa 50-ak posto na ispod 40 %.

Kako ova stopa nezaposlenosti izgleda kada se korigira za desetke tisuća mladih koji su u posljednje četiri godine napustili državu?

Minimalnu cijenu rada zajamčili smo novim Zakonom o minimalnoj plaći. U tekućem mandatu dva puta smo povećali minimalnu plaću:  2013. godine s dotadašnjih 2.814,00 kn na 2.984,78 kn te 2014. godine s dotadašnjih 2.984,78 kn na 3.017,61 kn.

Zašto je ne dignuti na 8000 kn? Ili 400 000 kn? Zašto biti sputan?

Ne pričamo tu čak o tome da institut minimalne plaće najviše šteti najranjivijima – nezaposlenima, nego o ideji da neka odluka o plaći može išta obogatiti na materijalnom planu radniku. Pola države odavno radi prijavljeno na minimalac, primajući ostatak "na ruke". Ovakvi ukazi dovest će samo do toga da će radnik primati manje na ruke, da bi se amortiziralo povećanje s zakonske strane.

Posebnu pozornost posvetit ćemo unapređivanju socijalnog dijaloga temeljem Akcijskog plana koji smo utvrdili u suglasnosti sa predstavnicima sindikata i poslodavaca. Cilj nam je i unapređenje sustava kolektivnog pregovaranja.

"Socijalni dijalog" između predstavnika sindikata i poslodavaca je već sada više od dijaloga, radi se o pjevu kolibrića, o ariji. Kako to? Tako da dobar dio sindikata čine sindikati onih koji se napajaju na proračunu, pa mogu do mile volje pregovarati (u prijevodu: ucjenjivati), kada to na kraju dana porezni obveznik plaća. Dogovorili se vukovi kako će pojesti kozlića.

Da kod nas imamo ogromne privatne automobilske koncerne, kao u Njemačkoj, čiji radnici ukrupnjeni idu pred uprave, a izvršna vlast katalizira, čovjek bi to probavio.

Ovako će jedni voditi nježni dijalog, a drugi, koji im kompletnu ekonomsku egzistenciju isporučuju – stenjati.

Trgovačku i rentijersku ekonomiju baziranu na enormnom zaduživanju i uvozu transformiramo u ekonomiju baziranu na industriji, turizmu i izvozu i roba i usluga.

Zašto ste onda društvo zadužili za novih 70 milijardi kuna?

Proveli smo sanaciju 31 bolnice i 2 doma zdravlja kao i financijski stabilizirali Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). Sve to značilo je dodatno ulaganje u zdravstvo od 6 milijardi kuna.

To nije ulaganje, nego injekcija adrenalina u srce da se spriječi implozija zdravstva. Ulaganje bi bilo dizanje plaća mladim liječnicima za 40%, kupnja opreme, novo teritorijalno promišljanje domova zdravlja i bolnica, eliminacija zagušenja u sustavu i to na način da sve bude srednjoročno održivo, ne iziskujući svako malo "sanacije" i "stabilizacije".

Osnovani su prvi nacionalni centri znanstvene izvrsnosti te pokrenuti postupci za restrukturiranje mreže javnih znanstvenih instituta.

Dobro upućeni kažu da je prvi korak ka znanstvenoj izvrsnosti ukidanje centara znanstvene izvrsnosti.

…

Ostatak "programa" je klasična lobotomija pričom o fondovima Europske unije i održivom razvoju. Pro-aktivno sam pretražio tekst i za sintagmom "društvo znanja". Toliko nisko se nije išlo.

Sve u svemu – ne sluti na dobro. Mala krijesnica u mraku je program inicijative Pametno.

HDZ ili krije pravi program ili se blamira sa "5+", SDP i njegovi žive u paralelnom svemiru, Orah je ispuhani balon, Bandić samo priča, Most čine dobri ljudi koji su se malo "monetarno" destabilizirali, Živi zid i zloglasna Vladimira planiraju preuzimanje svijeta..

I to sve ususret godini u kojoj kamate kamatinih kamata dolaze na naplatu.

Kurbin pir je iza ugla.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala