SVI ZNAMO  da se posteljica nakon poroda mora temeljito pregledati kako bi ustanovilo da je s porodom iz maternice izašla cijela, kako nijedan zaostali dio ne bi ostao u trbušnoj šupljini, no znate li da to nije jedini razlog njihovog temeljitog pregleda? 
 

Stručno oko pregledat će posteljicu i iz nje zaključiti svašta – o zdravlju majke i bebe, o vremenu trajanja trudnoće, stanju posteljice koje se može iščitati iz njenog oblika i konzistencije, postojanje ugrušaka, krvarenja ili drugih neuobičajenih stvari. Obično je posteljica velika oko 22 cm u promjeru, debela oko 2-2,5 cm i teška oko 500 g. 
 

A ukoliko vas zanima, možete se unaprijed dogovoriti i za naprednije testove koji će otkriti možebitne bolesti i infekcije. Zatim treba pregledati i ovojnice, tj. vodenjak - njegovu boju, sjajnost i miris. Ako je beba imala neku komplikaciju, kao zastoj u rastu ili infekciju, posteljica može biti poslana u laboratorij na određene analize da bi se saznao uzrok problema.
 

Ženino tijelo posteljicu izbacuje zadnju, najčešće brzo nakon poroda, što se naziva i treća faza trudova, a najkasnije otprilike pola sata nakon što je beba već izašla van. 

 

Za vrijeme carskog reza posteljica se također vadi posljednja te se prije zatvaranja trbušne šupljine i šivanja maternice pomno pregledava kako bi se ustanovilo da je izvađena u cijelosti. 

Liječnici i prije vaganja bebe mogu točno procijeniti kolika je ona, i to prema amnionskoj vrećici u posteljici čija veličina odgovara veličini bebe. To je bio prostor u kojem je beba boravila. 
 

Pregled posteljice uključuje njenu unutrašnjost kao i vanjske stijenke, znane kao majčinsku stranu posteljice jer je dolazila s majčine strane. Posteljica je u majci bila spojena sa zidom maternice. U tom su dijelu primjetljivi režnjevi i taj se dio posebno pregledava nije li negdje popucao i dio ostao u maternici. Pregled također obuhvaća i stanje kalcifikacije koja je obično pokazatelj starenja. 

 

Bebina strana 

Strana posteljica u kojoj je boravila beba mnogo je mekši i nježniji od njegovog vanjskog, majčinskog dijela. Ono na što liječnici ili babica prilikom pregleda bebine strane obraćaju posebnu pozornost jest dio gdje je posteljica spojena s pupčanom vrpcom. Normalna posteljica s pupčanom je vrpcom spojena u sredini, a ne po strani ili u membranama. 

Isto će tako dobro provjeriti i stanje pupčane vrpce te izbrojati žile u njoj. Normalna pupčana vrpca trebala bi imati dvije arterije i venu, obično je duga oko 55-60 cm, promjera dva do dva i pol cm, a zanimljivo je kako se priroda pobrinula za dužinu pupčane vrpce. 

Ona je naime dovoljno duga da se dijete nakon poroda podoji dok posteljica još nije ni izišla van što je dobro jer se prvim podojem izlučuje hormon oksitocin koji potiče kontrakcije te se i posteljica tako mnogo lakše i prirodnije izbacuje van. Zato je dobro produljiti vrijeme do rezanja pupčane vrpce, a i ne samo zbog toga već i zato što će beba kroz vrpcu dobivati još malo kisika, u vremenu kada se tek uči samostalno disati.