Foto: Index

VLADA Zorana Milanovića, po mnogima jedna od najlošijih u hrvatskoj povijesti - a konkurencija je oštra - održala je jučer svoju zadnju sjednicu.

Iako su prije četiri godine očekivanja od Milanovićeve vlade bila velika, vrlo brzo se pokazalo da je ta ekipa potpuno nesposobna i nezainteresirana za ozbiljan posao.

"Čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi"

Toga je očito bio svjestan i sam Milanović, pa je 2013. godine, pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju, na konferenciji Proinvest u svom obraćanju poslovnoj zajednici ispalio: "Čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi".

U tome je bio u pravu. Nisu radili ništa, a nešto se dogodilo.

Hrvatska je prošle godine izašla iz recesije, no ne zahvaljujući aktivnostima Vlade koje su potaknule ekonomsku aktivnost, već zbog utjecaja vanjskih faktora.

Hrvatska je ušla u Europsku uniju što je olakšalo izvoz na tržište od 500 milijuna, a i izvozna tržišta Hrvatske imaju rast ekonomije, što je povećalo potražnju.

Pozitivan utjecaj na rast BDP-a imala je i niska cijena nafte. Hrvatska je neto uvoznica nafte, i prema procjenama švicarskog UBS-a, na drugom je mjestu u svijetu među zemljama koje profitiraju od niske cijene nafte.

Osim toga, imali smo sreću da je turistička sezona odlična, no vjerojatnije je da je turiste u Hrvatsku preusmjerila nestabilnost u konkurentskim zemljama na Mediteranu, nego da su došli vidjeti Milanovićeve ministre.

Kretanje BDP-a (HNB)

Farme servera, katarski šeici, londonski milijarderi...

U prvom dijelu mandata Milanovićeva Vlada pokušala je petljati nešto oko investicija, ali bez uspjeha. Iako investitori koje su "privlačili" nisu došli, barem se javnost mogla dobro zabavljati. U prvoj godini mandata imali smo pompozno najavljenu "diplomatsku ofenzvu" na Katar.

Ofenziva u kojoj je na prvoj borbenoj liniji bio tadašnji predsjednik Josipović trebala je rezultirati uspostavom dugoročne ekonomske suradnje Katara i Hrvatske. Diplomatski leteći cirkus Kataru je nudio izgradnja LNG terminala vrijednog 600 milijuna eura, od koje na kraju nije bilo ništa.

Iako je Europa već dulje vrijeme traži alternativne dobavne pravce plina, kako bi smanjila ovisnost o Rusiji, Josipović, i tadašnji prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić nisu uspjeli uvjeriti katarskog šeika da je LNG na Krku dobra investicija.

Godinu dana kasnije, u Londonu je organiziran Britansko-hrvatski investicijski forum, na kojem je Milanovićev dream team - Grčić, Vrdoljak i Hajdaš-Dončić inozemnim investitorima predstavljao nepostojeće reforme koje bi Hrvatsku trebale pretvoriti u poželjnu investicijsku destinaciju i već ranije propale projekte. Od svega nije bilo ništa.

Kad je vidio da prethodne "ekspedicije" nisu dale rezultata, u rujnu 2014. Milanović je odlučio uzeti stvar u svoje ruke i otputovao u SAD u posjet tehnološkim kompanijama koje su trebale investirati u Hrvatsku.

Plan mu je Amerikancima ponuditi gradnju "farme servera" u Lici. Obišao je Cisco, IBM, Microsoft, Oracle i Hewlett-Packard, no za njegovu farmu očito nitko nije bio zainteresiran.

Javni dug (HNB)

Javni dug porastao za 70 milijardi kuna, a kreditni rejting završio u "smeću"

Javni dug Hrvatske u mandatu Milanovićeve Vlade povećan je za oko 70 milijardi kuna, te se približio iznosu od 300 milijardi.

Iako je ograničenje rasta javnog duga trebao biti jedan od glavnih zadataka Vlade, nisu se htjeli zamjeriti raznim uhljebima, tako da će to ostati nasljednicima.

Javni dug Hrvatske tokom krize, od 2008. godine, povećan je za gotovo 2,5 puta. Iako je u tom razdoblju gospodarstvo pretrpjelo težak udarac, izgubljen je veliki broj radnih mjesta, politika i ovisnici o proračunu pravili su se kao da se apsolutno ništa ne događa i javni dug povećali sa 122 milijarde kuna, na oko 290 milijardi kuna.

Takvo ponašanje utjecalo je i na kreditni rejting, koji je u Milanovićevom mandatu završio u "smeću".

Nakon preuzimanja vlasti, agencija Fitch Ratings dva puta im je 2012. godine progledala kroz prste i zadržala kreditni rejting za zaduživanje u stranoj valuti BBB-, koji je Hrvatska imala od 2001. godine.

Nakon toga u rujnu 2013. dolazi do rušenja rejtinga na BB+, da bi ga u kolovozu 2014. godine srušili na BB, a ovo ljeto još dodali "negativne izglede". 

Slično je postupila i agencija Moody's, koja je u veljači 2013. srušila rejting na Ba1, sa Ba3 koji smo imali još od 1997. godine.

Standard & Poor's također je pričekao da vidi ponašanje Milanovićeve Vlade, te su rejting prvi puta srušili u prosincu 2012., na BB+, da bi ga u siječnju 2014. dodatno smanjili na BB.
Sve tri agencije kao slabosti uglavnom navode nedovoljno provođenje reformi, čime rastući javni dug postaje neodrživ. Nova objava rejtinga od strane ove agencije bit će u petak.

Nizak kreditni rejting poskupljuje zaduživanje države, ali i građana i tvrtki. Hrvatska sada iz proračuna izdavaja za kamate oko milijardu kuna mjesečno.

Zaposlenost na razini 1999. godine

Iako se nezaposlenost u Hrvatskoj, zahvaljujući brisanju iz evidencije HZZ-a, iseljavanjem i kozmetičkim mjerama zapošljavanja spustila ispod 300 tisuća, podaci o zaposlenosti otkrivaju pravo stanje.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku za listopad prošle godine, broj zaposlenih osoba u spustio se na 1,329 milijuna što je za 16.844 osoba ili 1,3 posto manje u odnosu na prethodni mjesec. U odnosu na prošlogodišnji listopad, broj zaposlenih je niži za 10.117 osoba.

Prema privremenim podacima za studeni, broj zaposlenih je dodatno pao na 1,319 milijuna osoba, što je najniža razina od 1999. godine.

Što se tiče nezaposlenih, kojih ima oko 285 tisuća, čak 55 posto pripada dobnoj skupini od 20 – 45 godina, odnosno najproduktivnijoj radnoj dobi.

Gotovo polovica (oko 47 posto) od ukupnog broja nezaposlenih spada u skupinu dugoročno nezaposlenih osoba, koje su bez posla dulje od godinu dana.