10 683. Toliko prema službenim podacima ima Hajduk članova s plaćenom godišnjom članarinom od prve minute 2016. do trenutka pisanja ovog teksta, 21 dan, 16 sati, 14 minuta i 18 sekundi kasnije.

 

 

Usitnili smo vremenske jedinice, jer s obzirom na broj onih koji su pohrlili učaniti se u Hajduk, važna je svaka sekunda, pa tako i brojka istaknuta na početku teksta više nije aktualna, odnosno dok smo ovaj tekst napisali i pročitali, u Hajduk se učlanilo još barem nekoliko navijača, a sve u sklopu velike kampanje, sveobuhvatne akcije u organizaciji kluba, navijača i simpatizera Hajduka.

 

 

Koliki je to porast broja članova Hajduka, svjedoče i podaci iz prijašnjih godina. Tijekom cijele prošle, 2015. godine, u klub se ukupno učlanilo 15 830 navijača. Brojku i psihološku granicu od 10 000 članova Hajduk je prošle godine dohvatio 28. svibnja 2015., a godinu ranije, 2014., 31 kolovoza.

 

 

Očigledan je trend mobilizacije i omasovljenja Hajdukovih navijača, kojima se do nedavno moglo i prigovoriti da se njih puno u Hajduka više deklarativno zaklinje, nego što su mu konkretno voljni pomoći, ne samo dolaskom na utakmice, kupovinom ulaznica, službenih navijačkih rekvizita, suvenira i kobrendiranih proizvoda, nego i učlanjenjem u klub. Ili kako su im se svojevremeno navijači Dinama rugali kada je neslavno propao projekt navijačkog otkupa dionica: "U Hajduka se kunu, a ne daju ni kunu".

 

 

Jer Hajduk, u Dalmaciji više od kluba i religije, nema što slaviti par ili čak 10 tisuća "službenih" navijača. Kada vidite broj murala, grafita i natpisa u čast i slavu Hajduka po pročeljima, zidovima i prometnicama samo od Zadra do Dubrovnika, kao i fanatika koji po kavama i štekatima zdušno i neprekidno slažu Hajdukove kadrovske križaljke predanije od onih koji su za to plaćeni, zapitate se kako to samo u matičnoj regiji Hajduk nema barem par desetaka tisuća članova? A gdje su tek ostali dijelovi Hrvatske, BiH te dijaspore, odakle također dolaze brojni navijači.

 

Prošlog ljeta, uspoređujući prije početka sezone cijene godišnjih pretplatničkih ulazniva Dinama i Hajduka, napisali smo kako Mamići navijače mame duplo jeftinijim "pokazima" od Hajdukovih, iako je obiteljski i odnarođeni Dinamo, u zadnjem desetljeću neusporedivo rezultatski uspješniji i u Europi prisutniji od pučkog i narodnog Hajduka.

 

Naravno, razlog zašto Dinamo navijače vabi ovako jeftnijim cijenama godišnjih ulaznica od Hajdukovih te brojnim popustima i akcijama, je što su u zadnjih osam godina Mamićeve vladavine navijači tjerani iz kluba, dok su "obični" gledatelji također okrenuli leđa Obiteljskom Dinamu, nezadovoljni poslovanjem, ustrojstvom kluba, te njegovim imidžem u javnosti.

 

S druge strane, iako u teškoj financijskoj situaciji, Hajduk se ne mora ulagivati navijačima ulaznicama ispod cijene i tako tražiti da se pojave na tribinama, jer na Poljudu navijače tretiraju kao neodvojivi dio kluba. Zato Hajduk, iako rezultatski, igrački i europski neusporedivo lošiji od Dinama, ima prosjek gledatelja o kojem Mamići mogu samo sanjati i teško da će mu se približiti, usprkos akcijama poput aktualne.

 

 

Hajduk i njegovi navijači uvijek se uspoređuju s Dinamom i Dinamovima (i obrnuto), bez obzira što o tome javno govorili, ali na ovom mjestu nismo ih usporedili slučajno ili samo kako bi podsjetili na taj vječni dvoboj s najvećim rivalima, nego zato što okolnosti u kojima se odvija bujanje Hajdukovog članstva pokazuju kolika su navijači tog kluba snaga i koliko doista, a ne samo deklarativno, tu istu snagu daju klubu za kojeg navijaju, ali dobijajući tako i sami na važnosti i značaju.

 

Ovim povodom postavlja se pitanje koliko bi aktualni Dinamo mobilizirao ljudi na sličnu akciju, odnosno na harmonično djelovanje službenog kluba, navijačke udruge, simpatizera s raznih tribina, onih koji će na stadion doći samo na derbi ili europsko pretkolo, te onih koji neće ni to, ali se učlanjuju zato što to radi cijelo selo, kvart, ulica, susjedstvo?

 

 

Naravno, u ovom Dinamu to je nemoguće, jer Hajdukove navijače na opću mobilizaciju je osim ljubavi potaknuo i početak projekta kojim se novac od plaćenih članarina tretira kao pozajmica Hajduku, a koji bi se u budućnosti dokapitalizacijom pretvorio u dionice Hajduka, koji tako zauvijek ostaje u posjedu navijača. Pa tako opet dolazimo  do onog da se ljubav ne pokazuje tek deklarativno, nego djelima, ali i što je najbitnije - uzajamno.

 

"Biti članom Hajduka pitanje je stava i opredjeljenja! Posjedovanje Hajdukove članske iskaznice predstavlja čast, a ona je ujedno i sredstvo identifikacije svakog hajdukovca." ističe Hajduk pozivajući navijače na učlanjenje i jasno pucajući na emocije navijačkog puka.

 

100 kuna za odrasle, a 50 za maloljetnike, kolika je cijena godišnje članarine, stvarno se čini malim ulogom za uživanje u plodovima te ljubavi, jer navijači, ti najveći mazohisti, pomažući ovako Hajduku, pomažu i sebi.