Foto: Getty Images / Guliver Images

ARSENAL je u derbiju 23. kola Premier League navodno tražio pobjedu za povratak na vrh protiv posrnulog rivala Chelseaja, koji je gostovanje na Emiratesu dočekao samo četiri boda iznad zone ispadanja. 

Costa preporođen pod Hiddinkom

Ali, zahvaljujući preporođenom Diegu Costi, koji je u 17. minuti natjerao Pera Mertesackera da ga kao "zadnji čovjek" sruši za crveni karton, da bi onda pet minuta kasnije lijepo zabio jedini gol na utakmici, Chelsea je pobijedio kod velikog rivala, koji je prvo mjesto prepustio Leicesteru.

Osim prljavog suparničkog golgetera, koji se nakon iznuđenog Gabrielovog crvenog kartona u prošloj utakmici, te kazne s tri utakmice neigranja koju je tada sam dobio zbog sukoba s Koscielnym, sada daleko konsktruktivnijim djelima potvrdio kao najomraženiji igrač suparnika, Arsenal su do neuspjeha odveli njihov kukavički trener i svileni igrači.

Arsenal je protiv Chelsaja pokopala peta kolona: Trener kukavica, prespori stoper i nevidljivi umjetnici

Wenger na klupi i ekipa puna umjetnika na terenu, na utakmicama kao što je ova opet su dokazali da nisu velika momčad, jer takve se za pobjedu protiv najvećeg rivala trebaju znati boriti i "potući", dok ih s klupe mora voditi lider, a ne kalkulant, što je Wenger opet bio i što ga je koštalo poraza. 

Arsenal je rano ostao s igračem manje i to bez donedavnog kapetana i "ministra obrane". Mertesacker ni u mladim danima nije bio poznat po brzini, a sjećamo se kako su ga na SP-u ismijali Vahini alžirski zvrkovi, nakon čega je Low shvatio da će svjetski prvak postati samo ako ga do kraja turnira spremi na klupu. Wenger nema Hummelsa, ali na širokom prostoru i u situacijama jedan na jedan, te u obrani kontri, "svatko" je bolji od Mertesackera, koji zbog navedenih ograničenja nikako nije igrač za najviše domete. 

Chelsea je i za uvodnih 15 minuta, dok su suparnici bili brojčano poravnati, kontrolirao igru, njegovi igrači bili su borbeniji i njihova je bila svaka ničija lopta. Mora da je fajt za opstanak već motiv od borbe za naslov prvaka. Wenger je odmah po isključenju Mertesackera iz igre izvukao jedinog napadača Girouda i na teren poslao stopera Gabriela Paulistu. Najbolji Arsenalov strijelac i navijači Topnika bili su neskriveno užasnuti ovim potezom trenera. 

Izvlačenje Girouda iz igre užasnulo najboljeg strijelca i navijače Arsenala

Wengerova pogreška ovim potezom je višestruka, jer ne samo što je ostao bez igrača koji mu je bio jedina nada da može ugroziti suparnički gol, ali i zagraditi i izadržati loptu do dolaska suigrača, nego i kada je već sve karte u napadu bacio na Walcotta, ostavio ga je na krilu umjesto da ga je gurnuo pred gol i tako koristio njegovu brzinu, jer s igračem manje, kontre su bile sve što mu je preostalo ako je želio biti opasan. To mu međutim nije bila namjera, nego je "70 minuta prije kraja" krenuo po bod, a uvođenjem stopera definitivno nije povratio ravnotežu u igri koju ni do tada nije imao. 

Čim ih je ostalo deset, igrači Arsenala su se povukli, a Chelseajevi su na to samo primijenili drevnu mudrost - pritisnuli su ih visoko, pred njihovim golom i tako osvajali lopte i u konačnici, riješili utakmicu. Pobjeda gostiju protiv domaćina koji su prvi i jedini udarac na gol protivnika imali u 86. minuti, potpuno je zaslužena i u tome što je Costa zabio preko Gabriela, kojeg je Wenger uveo umjesto napadača da "učvrsti obranu" ima pravde, ali nema je u Clattenburgovom nedosuđenom penalu za Chelsea u 56. minuti, kada je Koscielny u kaznenom prostoru nekažnjeno srušio Fabregasa.  

Kralju asistencija ispod časti je potrčati natrag makar par koraka

Razvikanog Kralja asistencija Ozila nije bilo nigdje, a kao što smo primijetili i protiv Dinama na Maksimiru, kada mu momčad ostane s igračem manje, nije sposoban niti glumiti da barem malo pomaže obaveznom igrom, vraćanjem natrag i praćenjem suparničkog igrača. Matić i Mikel lakoćom su na sredini suzbili sav kreativni potencijal gostiju, čija igra nije imala ritma, protočnosti, agresije ni tempa, uostalom ni reda, jer što je nesretni Flamini onoliko puta radio pred golom protivnika, kada je svaki put samo smetao? U odnosu na ovakav Arsenal, Chelsea je bez lopte djelovao kao u najblistavijim Mourinhovim danima, dok su s loptom u posjedu, gosti izgledali poput Guardioline Barcelone.

Najlošiji Chelsea u zadnjih par desetljeća očitao akciju najboljem Arsenalu u posljednjem desetljeću

Potvrdili su Arsene i Arsenal već pokazano u pretprošlom kolu kod neviđeno desetkovanog Liverpoola, gdje su se u trenucima vodstva i dominacije nepotrebno povukli i na kraju utakmice izgubili pobjedu, nastavili su to neuvjerljivom igrom u remiju bez golova kod Stokea, ali najočitije se to pokazalo na domaćem terenu protiv najlošijeg Chelseaja u zadnjih par desetljeća, koji je svejedno i u ovakvoj sezoni oba puta pobijedio najbolji Arsenal u zadnjih deset godina. 

Gradski rivali nastavili su im nabijati kompleks čak i u sezoni kada se bore za opstanak, a Arsenal za naslov, jer Chelsea je ovim slavljem produljio niz nepobjedivosti protiv Topnika, koji su protiv Bluesa zadnji put u prvenstvenoj utakmici slavili u listopadu 2011. 

Uzalud igračima Arsenala sav raskošni talent kad nemaju pobjednički mentalitet

U derbiju Arsenal nije izgledao kao lider koji na svom terenu dočekuje rivala s dna tablice i pobjedom želi zadržati vrh te naplatiti za desetljeće gledanja u Chelseajeva leđa, nego kao da su uloge potpuno zamijenjene: uzalud igračima Arsenala sav raskošni talent kada nemaju ono nešto među nogama i pobjednički mentalitet.

ARSENAL

Čech; Bellerin, Mertesacker, Koscielny, Monreal - Flamini, Ramsey - Campbell, Ozil, Walcott - Giroud. 

CHELSEA

Courtois: Ivanović, Zouma, Terry, Azpilicueta - Mikel, Matić - Willian, Fabregas, Oscar - Costa.