Ilustracija: 123rf, foto: Privatni album

"BILA je najbolja u razredu, simpatična, vedra, omiljena među prijateljima i miljenica profesora, Imala je odličan kontakt s majkom i za razliku od mnogih njenih vršnjaka, od ranih je godina točno znala što u životu želi. Planirala je upisati fakultet i svi smo bili sigurni da je pred njom blistava budućnost. Kada je napunila šesnaest, potpuno se promijenila, nije bila ni sjena one nasmijane djevojke s kojom sam se družila. Popustila je u učenju, bježala s nastave, mijenjala škole i ni u jednoj nije bila zadovoljna. Promijenila je i prehrambene navike, počela se čudno odijevati, nije više slušala glazbu, a svog psa, kojeg je obožavala, nije više željela ni dotaknuti tvrdeći da su psi i mačke nečisti. Pokušavala sam dokučiti što se s njom događa, a njena je majka sve pripisivala tinejdžerskim hirovima. No, iza novog lica moje prijateljice krile su se mnogo dublje tajne. Nakon nekog vremena priznala mi je da se preobratila na islam", priča za Index S.L., studentica koja je prije nekoliko godina otišla studirati u Njemačku, gdje je ponovno susrela i nastavila druženje sa svojom prijateljicom iz Hrvatske, koju ćemo za potrebe ovog članka zvati Ivana.

U malom njemačkom gradiću, u kojem je živjela s majkom, Ivana se upoznala s nekoliko mladih Arapa. Iz dana u dan postajali su sve prisniji, no u javnosti se, priča naša sugovornica, nisu smjeli družiti jer prema pravilima radikalne vjere, mladići i djevojke ne smiju međusobno ni razgovarati ukoliko nisu u rodbinskoj vezi. Stoga su se, strahujući da ih ne vide roditelji, skrivali na zabačenim mjestima grada, a često su kriomice odlazili i na izlete u neki obližnji, veći grad gdje, gdje su, daleko od očiju svojih roditelja, djevojke koje su potajno prešle na islam, bez straha mogle nositi marame.

"Pitali su me pijem li, pušim i idem li na partije, jer za njih su sve to vražja posla!"

"Iako nisam bila dio njenog novog društva, s kojim je provodila većinu vremena, uspjela sam sačuvati Ivanino povjerenje. Pričala mi je mnogo o svojim novim prijateljima, a onda mi je, jednog dana, predložila da pođem s njom i da ih upoznam. Pristala sam i bila sam vrlo ugodno iznenađena uvidjevši da su to izuzetno kulturni mladi ljudi, No, po izrazima njihovih lica, jasno se vidjelo da žive u velikom strahu, svjesni da, družeći se s djevojkama, krše stroga pravila svoje vjere. U razgovoru mi je jedan od tih mladića otvoreno priznao da bi ga njegov otac bio spreman ubiti kada bi saznao da je razgovarao s djevojkom, jer mladi se ne upoznaju sami, nego im roditelji, ili bliski rođaci, ugovaraju brakove. Iako je u tom društvu bilo simpatija, a možda i ljubavi, ti su mladići znali da se ne smiju vjenčati s djevojkama koje nisu Arapkinje", pojašnjava studentica. I dok je ona bila iznenađena strogim pravilima po kojima su ti mladi ljudi živjeli u 21-om stoljeću, njena je prijateljica sve to prihvatila kao potpuno normalan način života.

"Ivana je maštala o vjenčanju i o tome da svom budućem mužu rodi osmero djece, naravno sinova. Pritom je bila i potpuno spremna na to da bi, ako je muž ostavi, djeca ostala njemu i njegovoj obitelji. Čim bi izašla i odmaknula koju ulicu dalje od stana u kojem je živjela s majkom, Ivana je oblačila halju i pokrivala je kosu maramom. Rekla mi je da je velika sramota da drugi muškarci vide kosu žene, jer to je privilegija koju ima samo njen budući suprug", priča S. L.

Život s dva lica

Iako je studentica već tjednima znala da njena prijateljica živi dvostruki život, Ivanina majka nije ni slutila da se njena maloljetna kći preobratila na islam. Sumnje su počele kada je u Ivaninoj sobi pronašla marame, neobične amajlije i tepih za klanjanje, no kći ju je uvjeravala da sve to pripada njenoj prijateljici iz škole.

"Majka je povjerovala Ivani, no ubrzo nakon toga je primijetila da ona izbjegava svinjetinu. To je dodatno rasplamsalo iskru sumnje te je odlučila hladnjak napuniti samo proizvodima od svinjskog mesa. Tog dana, kada je Ivana u hladnjaku ugledala paštete, hrenovke i svinjske odreske, u kući je počeo pravi pakao koji je potrajao gotovo tri godine. Odnosi između Ivane i mame svakim su danom postajali sve lošiji. Nekada bliske, poput najboljih prijateljica, postale su daleke kao da su strankinje", prisjeća se naša sugovornica.

Tajno se udala za mladog hodžu

Kada joj je bilo sedamnaest, Ivana je upoznala mladog hodžu. Zvao se Ali. Iako još maloljetna, vjerovala je da je pronašla ljubav svog života te se ubrzo tajno vjenčala u džamiji.

"Bila je to je jedna sasvim drugačija dimenzija braka. Iako vjenčani, nisu živjeli zajedno, niti su išta dijelili, bilo im je dozvoljeno da se rukuju i zagrle. Ali je uz Ivanu imao još žena, no ni s jednom nije živio, a samo je jednu od njih planirao oženiti i kod matičara te se svaka nadala da će to biti baš ona.  Ivana je tada bila spremna učiniti doslovno sve kako bi ugodila hodži u kojeg je bila smrtno zaljubljena", kaže S. L.

Svoj brak s mladićem,, potpuno predanim radikalnom Islamu, Ivana je i dalje tajila od majke, no, promjene, koje joj je nova vjera nametnula, nije mogla dugo skrivati. Nakon nekoliko mjeseci, konačno je otvoreno priznala majci da se promijenila jer je prešla na islam te da želi živjeti po svim pravilima te vjere.

"Iako džamija u koju je išla nije imala veze s terorizmom, oni koji su se tamo okupljali bili su ekstremni vjernici, uvjereni da su samo njima otvorena vrata raja, dok su svi oni koji nisu islamske vjere nevjernici i grešnici. Neki su čak išli i tako daleko da su se javno bunili što se u supermarketima prodaje mljevena svinjetina i što je drugi ljudi u Njemačkoj jedu. Vrijeđalo ih je čak i to što je na ambalaži sapuna, koji se zvao "1001 noć", slika Aja Sofija te je, nakon učestalih pritužbi, trgovački lanac Aldi maknuo taj sapun iz prodaje", kaže studentica.

Slušala je samo pjesme o Allahu te učila čitati i pisati arapski

Ivana se bližila osamnaestoj i dok su njene nekadašnje prijateljice iz škole uživale u mladosti, nju više nije zanimalo baš ništa što zanima njene vršnjake.

"Kad god bi došla k meni, tema je bila samo jedna – islam i kruti običaji kojima joj je radikalni oblik te vjere doslovno okovao život. Njena majka je čitavo to vrijeme strašno patila i nije bilo dana da nije plakala. Nikada neću zaboraviti dan kada sam, s prijateljicom, posjetila Ivaninu majku kako bismo  zajedno proslavile moj položen ispit. Natočile smo si po čašu šampanjca, pričale, smijale se i pjevušile uz omiljenu glazbu, a onda se na vratima pojavila Ivana. Prostrijelila nas je pogledom i zaurlala da je zabranjeno slušati takvu vrstu glazbe, jer ona poziva na grijeh. Za Ivanu su tada postojale samo pjesme o Allahu. Šampanjac na stolu još ju je više razbjesnio te je tada, prvi put u život, digla ruku na vlastitu majku", priča S.L.

Ipak, mama kao mama, ni nakon svega što se dogodilo, nije odustajala od svoje kćeri. Kada je saznala da Ivana planira s hodžom otići na odmor u Libanon, bila je na rubu sloma. Strahovala je da se, ako vjenčana prijeđe granicu s Libanonom, a muž joj potom ne odobri povratak, više nikada neće moći vratiti, a njena joj država tada neće moći pomoći.

"Kako bi spriječila odlazak kćeri u Libanon, Ivanina je mama obilazila razne institucije i službe pokušavajući spriječiti da Ivani izdaju putovnicu kada napuni 18. No, kada je shvatila da u tome neće uspjeti, zamolila me da s njom odem kod hodže. U borbi za svoje dijete, otvoreno mu je zaprijetila rekavši da je spremna učiniti sve kako bi ga spriječila da njenu Ivanu odvede u Libanon. Nedugo nakon toga, mladi se hodža rastao od Ivane, strahujući da bi, zbog nastalih komplikacija, mogao imati problema s njemačkom državom u kojoj je imao posao i državljanstvo. Budući da kod njih rastava nije nikakva službena procedura, bilo je dovoljno da on 3 puta naglas izgovori da se rastavlja od Ivane i bili su rastavljeni", priča studentica

Nakon rastave dugo patila

Ivana je, kaže, nakon rastave dugo patila, a za kraj ljubavi s hodžom krivila je svoju majku. Čim je napunila 18, otišla je od kuće i preselila se k ženi koju je upoznala u džamiji.

"Ta žena je bila vjerski fanatik, slala je uvredljive i prijeteće poruke Ivaninoj majci. Ivanu je upisala u drugu školu koja ne završava prekasno, jer djevojke ne smiju same kasno biti van kuće. Cijelo to vrijeme pokušavala joj je i pronaći muža. Kontaktirala je neke muškarce u Danskoj i Francuskoj koji su ju dolazili gledati. No, nakon što ju je više od 3 mjeseca bezuspješno pokušavala udati, Ivana joj je postala teret. Počela se iživljavati na njoj, ponižavala ju je i tretirala kao sluškinju, a potom joj je ispostavila i račun za stanarinu i svaki komadić hrane koji je pojela. Očajna Ivana potom je nazvala majku te joj je, kroz suze, rekla da se želi vratiti kući", priča S L.

Istog je dana, Ivanin otac, koji je živio u drugom gradu, otišao po nju. Kada se konačno iz tog pakla vratila svojoj kući bila je vidno sretna, no nedugo zatim počeli su drugi problemi.

"Mama je tražila da Ivana prestane nositi marame i da nastavi školovanje. Pristala je, no kada su ju na ulici, bez marame na glavi, sreli njeni nekadašnji prijatelji, počele su joj stizati prijeteće poruke. Ivana je zbog toga živjela u paničnom strahu, kada god je išla u školu ili u grad bojala se da će ju netko od njih napasti. Bojala se doslovno i svoje sjene, a uz to je osjećala i strašan stid zbog toga što, nakon tri godine, sada hoda gradom bez marame. Na sreću, uz pomoć svih nas, prevladala je krize. Počela je ponovo normalno jesti, a ja sam ju uspjela i nagovoriti da zajedno odemo u kupovinu. Bila je potpuno van trendova pa sam joj davala modne savjete. Nakon dugo vremena obje smo istinski uživale, ona što se vratila u život, a ja jer nam se polako vraćala naša stara Ivana", priča naša sugovornica.

No, prijekorni pogledi njenih bivših prijatelja iz džamije i strah koji je osjećala svaki put kada bi ih susrela na ulici, ipak su bili kap koja je prelila čašu. Ivana je stoga odlučila okrenuti novu stranicu te se preselila k ocu, u drugi grad, gdje joj je život konačno ponovo krenuo novim smjerom. Ipak, Ivana je i dalje čvrsto vjerovala da bi izlaskom iz Islama napravila neoprostivi, smrtni grijeh, koji joj ne bi bio oprošten, te je odlučila ostati vjerna Islamu, ali ne i dotadašnjoj radikalnoj varijanti vjere.

Činjenica je da, u posljednje vrijeme velik broj, posebno mladih ljudi, prelazi na islam. Zašto je to tako te imali li i obrnutih slučajeva kada islamski vjernici prelaze, primjerice, na kršćanstvo, za Index je prokomentirao Vedran Obućina, politologa i stručnjaka za Bliski istok.

"Iako nema službenih podataka koji mogu nedvosmisleno govoriti o brojkama globalnog preobraćenja na islam, činjenica jest da je islam najbrže rastuća religija na svijetu - otprilike podjednaka kao i kršćanstvo. Radi se najvećim dijelom o broju rađanja u tzv. Trećem svijetu - za obje religije, ali islam drži prednost pred kršćanstvom po broju preobraćanja s drugih religija na islam. Preobraćenja s islama na druge vjere su daleko manja. Smatra se da ima oko 350 milijuna muslimana (od preko dvije milijarde danas na svijetu) koji su se preobratili na druge vjere, ali to drže u tajnosti. Razlog je jednostavan - islam zabranjuje napuštanje vjere", kaže politolog Obućina.

Islam kao posvemašnji sustav

Razlozi za to su, kako ističe, mnogobrojni. Islam, tvrdi naš sugovornik, valja promatrati ne samo kao vjeru, već kao posvemašnji sustav koji uključuje i političku zajednicu. Napuštanje političke zajednice je time shvaćeno kao izdaja, a u plemenskim kodovima kazna za to je smrt, iako su danas, u islamskom svijetu, smrtne osude zbog napuštanja islama iznimno rijetke.

"Prijelaz na islam je vrlo lagan, jer u islamu ne postoji institucionaliziran religijski sustav. Potrebno je pred dva svjedoka čista srca izgovoriti šehadet - tvrdnju da nema boga osim Boga (monoteizam religije) i da je Muhamed njegov Poslanik. Ako se osoba pridržava osnovnih pravila ramazanskog posta, hadžiluka, davanja milostinje (zekat) i molitve pet puta dnevno, a ujedno i da poštuje osnovne postulate islamske vjere: vjera u Božansko jedinstvo (tevhid), u proroke (nubuva), te u uskrsenje (kijamet). S obzirom da u islamu nema posredništva između čovjeka i Boga, ovo ga čini vrlo oslobađajućom religijom", pojašnjava Obućina.

Ističe kako većina preobraćenika ipak navodi određenu razinu diskriminacije u prošlog vjeri, manjak discipline, društvenu dezintegraciju, manjak moralnosti u društvu, a islam im se nudi kao obećanje koje njihove živote ponovno vodi u samopercipirani red.

"Postoje brojne muslimanke koje se drže svih načela vjere, ali ne nose hidžab. No, one se osjećaju više slobodnijima, jer same mogu tumačiti svoju vjeru. Ali takva osoba mora imati dovoljnu razinu samopoštovanja. Većina ipak slijedi određenu grupaciju, koja može postati radikalna i upravo, umjesto oslobađanja, dovodi u ropstvo", upozorava Vedran Obućina.