Foto: Index

SJEĆATE li se trenutka kada ste prvi puta vidjeli onog s iskaznicom na čelu i njegovog podjednako pijanog i razdraganog prijatelja, Disko Krezubicu u čarobnim cipelicama za ples?

Bio je to trenutak kad su mnogi od nas zaključili: "U redu, ovo će biti zabavno. Grozno za Hrvatsku. Katastrofalno za naš osjećaj samopoštovanja, zablude da smo kao narod u stanju izabrati bolje i sve ono malo što smo učinili kako bismo se izdigli iznad statusa ekvivalenta onog bijelog što se nakupi na rubu usana idiota koji urliče fašističke parole. Ali... Zabavno. Naravno, na onaj prepoznatljivi hrvatski, ne znam dal da se smijem ili ubijem način".

Od 0 do '91.

Međutim, čak i najveći pesimisti među nama vjerojatno nisu očekivali da će zaspati u srijedu i probuditi se 1991. Očekivali smo da će ovaj očekivani proces deevolucije trajati barem malo dulje jer ovakve smo ekspresne preobražaje navikli susretati samo u formi alegorije Franza Kafke.

No, HDZ-ovci su nas potrpali u DeLorean i od 0 do '91. ubrzali u tako neočekivano kratkom roku da se nismo stigli ni pripremiti za susret sa svim prijateljima iz prošlosti.

Odjednom je Thompson predstavnik Hrvatske, antifašizam nam nije "baš nešto", mrijestilište zadrtosti zvano HČSP postalo je stranka koje se ne prisjećamo s kombinacijom sjete i jeze već se radi o aktualnoj temi, nazadovale su i muljaže pa smo od korupcijskih afera došli do kokošarenja, policija nije sigurna što bi sa "za dom spremni" jer nigdje u priručniku ne piše što učiniti s gomilom u kojoj je određena pojava toliko učestala da je postala normalna, lustracija lebdi nad glavama mrskih neprijatelja, evidentiraju se izdajnici, LGBT zajednica već se priprema za Željkicu, strani mediji "oduševljeni" su našim povratkom u mrak, žene su same krive što ih nema više u politici, naoružani "četnički vikar" je na Cvjetnom, Bujančevo silovanje silovanih niste stigli ni popljuvati jer se pojavilo nešto još umobolnije, a Vlado Košić kojem je Kordić "moralna veličina" dolazi posvetiti Ministarstvo branitelja.

Ovo je samo mali dio onog što se dogodilo, ali već imate osjećaj kao da se Hrvatska preko noći pretvorila u redakciju Dnevno.hr.

Čak se i izbornik rukometaša oteo kontroli i u neviđenom naletu osjećaja jedinstva sa Svemogućim odlučio dati jedan veliki javni "haj fajv" Djevici Mariji, kolegi Isusu i usput spomenuti onu ekipicu koja je nešto radila na terenu. I ovo posljednje samo po sebi bilo bi čak i zabavno da se nije savršeno uklopilo u vukojebinasti mozaik koji je osvanuo čim je pao prozirni paravan.

Ha ha haranga

Međutim, mora vas barem malo zasmetati ovo nazadovanje jer pogledajte samo o čemu moramo ponovno pisati. Pogledajte samo ta opća mjesta. 

Do sad bi već trebalo biti jasno što znači članstvo u HČSP-u. Ne možete se 2016. ponašati da taj detalj u CV-ju ne dolazi s određenom prtljagom i upitnicima.

Usporedbe radi, ako se želite baviti poštenim ribolovom ne odlazite raditi na piratski brod. A ako to učinite, ne možete kasnije iščuđavati zašto vas ispituju o drvenoj nozi, papigi i jednom oku i govoriti: "Da, Edward 'Crnobradi' Teach bio je naš kapetan, ali naša misija je bila isključivo gospodarski ribolov, s tek povremenim izletima u sportsko hvatanje sabljarki".

Dakle, generalizacija nikada nije u redu, ali nije dovoljno izjaviti "haranga" da bismo svi magično zaboravili da je ministar kulture HČSP-ovac koji je potpuna misterija većini kulturnjaka i da je to samo po sebi dovoljno da svaki njegov potez bude pod povećalom.

Na kraju krajeva, o kakvim harangama i ideološkom seciranju uopće pričamo? Naravno da će ga mediji secirati. Što bi drugo s njim radili? Analizirali njegovu kolekciju rijetkih leptira i ispitivali ga o omiljenim bojama?

Svi su (najgori) gore

Paralelno s HČSP-ovcima, iz ropotarnice povijesne tragikomičnosti glavu je promolio i U ime obitelji, politička odskočna daska Željke Markić koju pamtimo po nizu besmislica od kojih je najveća ta da su narod svojevremeno digli na noge i prisilili ih da se izjasne je li izjava "ako se ovo moje zove brak, onda se ovo njihov ne može isto zvati brak" stvarno toliko moronska koliko zvuči ili smo ipak dovoljno zatucani da se s tim pitanjem ozbiljno bavimo narednih nekoliko mjeseci.

Odjednom je u nekim pričama ponovno počeo izranjati i Jakov Sedlar.

Da, Jakov Sedlar. Hrvatski Ed Wood čija je karijera zaspala tamo u vrijeme "Četveroreda" i kojeg prizivamo u sjećanje samo u trenucima kada analiziramo koliko je hrvatski film devedesetih grozan i koliko je njegova "Gospa" zapravo legendarno odličan komad trasha. A te "neke priče" su HDZ-ov wishlist za mjesto ravnatelja HRT-a pa ne budite izvan sebe ako se odjednom pojavi Velimir Bujanec s novim talk showom "Nedjeljom U".

Nadalje, HDDU izdaje upozorenje svojim članovima da protiv ministra kulture mogu laprdati samo na vlastitu odgovornost, a Nina Violić zbog nekog bezveznog statusa na Fejsu dobiva prijetnje smrću.

Polako, majku mu!

I da ne bude zabune, ništa od ovog nije "šok neviđeni". Guzičari su uvijek blizu guzice, a impotentni čobani prijetit će čim pročitaju rečenicu koju nisu razumjeli. Ako vas ne iznenađuje kad u komentaru Rvatine prepoznate najmanje 10 pravopisnih pogrešaka, ne bi vas trebao šokirati ni podatak da Domoljubna koalicija u redovima ima šibicare i latentne fašiste...

A fanovi su im još gori.

Sve ovo oduvijek lagano ključa ispod površine. Sva ta nagomilana ludost, divljaštvo i krkanluk čekala je trenutak da negdje eksplodira i zadivu nas intenzitetom tame, ali čini se da nitko od nas nije očekivao ovakvu brzinu ili smo barem mislili da su domaći političari toliko nesposobni da će uprskati i svoj tragikomični povratak na scenu (u devedesete) i razvući ga unedogled.

Na isti onaj nesposoban način na koji su Milanović i njegova klika omogućili njihov povratak.

No, dogodilo se suprotno i svi smo u šoku. Dođe vam da poviknete: "Polako, majku mu! Unazadite nas barem po jednu godinu tjedno. Prebrzo je ovo, ne stignemo sve pohvatati".

Povratak je bio veličanstven, a najnevjerojatnije je to koliko smo karikiranu verziju HDZ-ove vladavine dobili. Ovo nije običan HDZ, ovo je News Barova verzija HDZ-a. Ako jedno ne poništava drugo, ovo je karikatura karikature. Ovo je best of sveg onog najgoreg i to se sve dogodilo prije nego su se emocije slegle, a oni pošteno zasjeli u stolice.

Još nisu ni stigli, a pogledajte gdje smo. 

Kada bismo na mandat gledali kao na album, izgledalo bi kao da je HDZ najveće hitove potrpao na početak albuma i strah vas je uopće i pomisliti što će se sve dogoditi samo u narednih nekoliko mjeseci kao posljedica ovog velikog comebacka tradicionalnih vrijednosti i budalaština iz devedesetih.

Vratit ćemo HRD? Grunge? VHS? Tamagočije? Amigu 1200? "Bim bam bom" će biti broj jedan na top listi Hit Depoa?

Stoga, posjetite muzeje dok još ima smisla jer nikad ne znate. Kako je krenulo (a krenulo je unazad i to brzo), ova noć u ovom "muzeju" mraka i mračne prošlosti mogla bi potrajati.