Foto: Hina

FRANCUSKI filozof i pisac Pascal Bruckner u dugom je razgovoru s brojnom publikom u nedjelju navečer u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića govorio i o svome posljednjem romanu "Dobar sin" (Un bon fils) koji je posvetio svojim roditeljima, a o svome ocu rekao je kako je bio "veliki simpatizer Trećega Reicha i opsesivni antisemit".

Nakon što je na molbu posjetiteljice, nakon iscrpnih razgovora o politici, i nešto manje dugih o ljubavi, 'na red' došao i najavljivani razgovor o romanu "Dobar sin", objavljenome 2014. godine, i sam Bruckner je zaključio kako je, nakon politike, na red došla i literatura.

Oca sam 'malo zeznuo' pa danas svi misle da sam Židov

Bruckner je posvjedočio da je riječ o romanu koji je jako autobiografski jer donosi stvarnost njegova odrastanja i nastojanja njegova oca da ga odgoji tako da bude "pravi podmladak Trećega Reicha". U našoj kući, dodao je, slušale su se njemačke borbene pjesme, ali srećom i njemačka klasična glazba, a kao dječak morao je, kako je rekao, učiti i njemački jezik i otac ga je stalno ispitivao kako se nešto kaže na njemačkome.

Ipak, istaknuo je Bruckner, "uspio sam oca 'malo zeznuti' pa danas svi misle da sam Židov, a kada im kažem da sam dobar katolik koga su odgojili jezuiti, ljudi mi odgovaraju 'nema veze, ionako te poštujemo'". Osim toga, napomenuo je, potpuno sam zaboravio i njemački jezik i potpuno se 'priklonio' engleskome jeziku.

Ali, bez obzira na sve to, objasnio je, knjiga nije obračun s mojim ocem već više izraz žaljenja što je baš tako bilo, a izraz je ljubavi prema roditeljima koji su me podigli.

Moj razgovor s ocem bio je "razgovor gluhih"

Moj razgovor s ocem bio je i ostao "razgovor gluhih", priznao je Bruckner rekavši kako je prije četiri godine kada mu je otac bio u bolnici ocu donosio knjige koje svjedoče o svemu što se događalo u Trećem Reichu, ali ih je otac odbijao čitati. Isto tako, samo nekoliko tjedana prije očeve smrti, kada mu je došao u posjet, otac mu je, dodao je Bruckner, bio izrazito radostan i smiren i ispričao mu je kako je sanjao jako lijepi san - da je u jednom njemačkom gradu koji je prepun njemačkih zastava i pjesme lijepih mladih djevojaka i svi slave jer je na vlast ponovno došao kancelar.

"Tada sam shvatio da ne možeš ići 'glavom kroz zid' i protiv prirode drugoga čovjeka i njegovih uvjerenja ma kako god ih smatrao pogrešnima", izjavio je.

Glavni urednik "Europskoga glasnika" Dražen Katunarić, koji je i ugostio Brucknera, napomenuo je kako knjiga donosi i niz zanimljivih anegdota i crtica iz Brucknerovih studentskih dana i zamolio ga da slušateljima kaže nešto i o tome.

Tako se Bruckner prisjetio i svoga dolaska u Pariz i prvoga susreta s tim gradom koji je, kako je rekao, "njega provincijalca, kratko pošišane kose, začudio i zatekao svojim spojem slobode i ljepote", Posvjedočio je kako se do danas nije oporavio od toga šoka i slično se osjeća hodajući pariškim ulicama.

Iako danas, kako je istaknuo, više ne vjeruje u Boga, "u kršćanskome nauku zadivljen je franjevačkim odnosom prema prirodi i bićima, a i njegovo osobno biće duboko je obilježeno vrijednostima kršćanstva".