DJECA nisu zlonamjerna no jako dobro znamo kako se nose s gomilom negativnih emocija - viču, plaču, bacaju se na pod, a nerijetko pribjegavaju i udarcima. To je refleks urođen u svima nama i dok neki roditelji pribjegavaju metodi vraćanja udaraca - da dijete shvati kako udarci bole i da će svaki udarac biti kažnjen vraćanjem, drugi se čude agresiji na način da ne reagiraju puštajući dijete da jednostavno prođe tu - fazu. 
 

No, to nije faza. To je oblik ponašanja koji ukazuje da se dijete ne zna drugačije nositi s emocijama. To je oblik ponašanje koje svako dijete ima u sebi, a koje je dodatno vidjelo negdje drugdje. Ne nužno od roditelja. Možda u vrtiću gdje ga je neko drugo dijete lupilo. To je lančana reakcija koja u nekoj dobi djeteta počinje kao faza i nastavlja se ukoliko izostane adekvatna reakcija starije osobe. 
 

A jedina prava reakcija, kažu psiholozi, je ona da ako vas dijete udari - vi njega čvrsto zagrlite. Zvuči banalno naravno, ali to je jedini način da se u trenutku agresivnog stanja vaše djeteta bolje povežete s njim/njom i pružite mu/joj veći osjećaj sigurnosti, ljubavi, da dijete lakše podnese stres i brže nauči zatomiti agresiju. U to ulazi i agresija prema stvarima. 
 

Ovo je nekoliko koraka koje bi, ukoliko vas vaše dijete voli udariti, trebali učiniti: 
 

Svima nama je instinktivno ili uzvratiti udarac ili se uznemiriti, no u ovom slučaju to nemojte učiniti. "Smrznite" se i smirite svoje emocije. Dijete će očekivati reakciju (jauk, vašu ljutnju, vraćanje udarca), ali to neće dobiti pa će se za početak - zbuniti. Dovoljno da i ono dobije na vremenu za razmišljanje.

2. Podsjetite se da dijete još uvijek nema osjećaj za kontrolu i posljedice

Djetetova reakcija agresijom je prirodna, a vi je morate znati promijeniti - s vremenom. Bez ispoljavanja vaše agresije. 

3. Reagirajte smireno i pravovremeno

Iako vas je netom jako udarilo, rukom ili igračkom - "smrznite se", smirite, nježno pogledajte duboku u njihove oči i recite nešto u stilu - "Mamu to jako boli, znam da si ljut/a, ali ja ti više neću dozvoliti da me zbog ljutnje tučeš. To nije način koji će mama tolerirati jer ni ja tebe ne tučem kad sam ljuta." 

4. Otkrite od kud stiže ta agresija 

Djeca zbog raznih razloga ispoljavaju svoju ljutnju. Je li to zbog razočaranja jer su se neki planovi promijenili na koje je dijete računalo ili im se veselilo,  je li zbog toga što dijete nije odmah dobilo nešto što je poželjelo, možda ste djetetu nedostajali, možda je pomislilo da ste prestrogi prema njemu/njoj? Puno je razloga za takvu dječju reakciju pa je zato važno otkriti tu prvu emociju jer dijete uglavnom nije agresivno zbog nje, već zbog one sljedeće emocija koja neminovno slijedi - a to je ljutnja i frustracija. Ta emocija uzrokuje udarce.  

5. Pomognite djetetu identificirati i pojasniti tu prvu emociju

Potaknite dijete da priča o emocijama koje su ga/ju potaknule na agresiju. Ovisno koliko je dijete staro, svakom djetetu možete smireno i s puno empatije objasniti da su te emocije normalne, da ih vi razumijete, naglasite da bi i vas tako nešto ljutilo, ali da to nije razlog da tuče sve oko sebe. 

6. Kada je dijete ljuto na vas, to nije bez razloga.

 

I to prihvatite. Nisu djeca uvijek kriva, niti su roditelji uvijek u pravu. Ako ste vi i vaši postupci potaknuli djetetovu ljutnju i agresiju, pomirite se s tim i ispravite stvar čim prije - smirenom pričom, isprikom i zagrljajem. 

 

Pročitajte više: Dobra stara škola iz katoličkog vrtića 

7. Možda ne udara vas, ali udara i baca stvari oko sebe 

Gotovo da je svejedno je li riječ o lupanju vas ili stvari - to je reakcija koju morate spriječiti. Svaki put kad dijete ispolji svoju agresiju na agresivan način, nježno ih uhvatite za ruku i objasnite da se ni to neće tolerirati. Jednostavno spriječite svaki oblik agresije na najmanje agresivan način. 

8. Fokusirajte se na njihove osjećaje 

Dijete mora osvijestiti svoje osjećaje jer će tako najlakše samom sebi objasniti ljutnju. Kada se dijete smiri, nakon vašeg smrzavanja i vaše empatije, potičite dijete da razgovara o svojim emocijama. Tražite od njih da vam točno objasne kako se i zašto tako osjećaju. Tako ćete i vi kao roditelj bolje proniknuti u njihovu glavicu (svi smo mi zaboravili kako je to biti dijete, priznajemo), a to je ta velika razlika između nas i njih. Zato se razgovorom moramo zbližiti s djecom i točno objasniti uzroke i posljedice jedan drugome. 

9. Pomiješani osjećaji - pričajte o njima

Agresija nekad ne dolazi samo od jednog osjećaja. Zapravo, često je agresija reakcija na dječju zbunjenost koja je pak reakcija na pomiješane osjećaje. jer primjerice, ono ne smije nešto što manje dijete smije, ili što roditelj smije, a ono ne - zato treba puno razgovarati. 

10. Napravite plan za ubuduće 

Dijete mora znati da je ljutnja normalna reakcija, ali ona ne mora završavati ni udarcima ni bacanjem. Naučite dijete da, ako baš treba, neka zagrmi, neka stisne šake, neka vikne i neka priča o svojoj ljutnji - sve su to racionalniji i normalniji postupci za izbacivanje agresije. Postupci koji će se tolerirati. 

I nikako ne zaboravite svoje dijete čvrsto zagrliti. Ljubav je glavna metoda učenja.