Foto: Press/Oglasnici

U DANAŠNJE vrijeme od pornografije nas dijeli samo nekoliko klikova (ili samo jedan klik ako ste toliko zastranili da porno stranice imate u bookmarksima ili još gore, kao homepage) i prisutna je do te mjere da je uzimamo zdravo za gotovo.

No, u vremenima prije klikanja i pornografije kojom nas "jadne" bombardiraju sa svih strana, slike sisa i guzica bile su tražena roba. Da biste se dočepali kvalitetne pornografije, morali ste protegnuti noge i otklipsati do trafike gdje ste šutke, poput špijuna, uzimali časopise pretvarajući se da ne vidite pogled trgovkinje koji govori "znam što namjeravaš, ti prljavi psu".

Ili ste, u nedostatku hrabrosti i boljeg rješenja, morali posegnuti za kolekcijom starijeg brata ili ujaka koji je "kupnju srama" odradio umjesto vas. U oba slučaja, radilo se o časopisima koji su se skrivali i bili "najprodavanija tajna" biše Jugoslavije. 

Erotska revolucija

Legenda kaže da "drevni Jugoslaveni" legitiman porno sadržaj nisu vidjeli sve do kraja šezdesetih kada se pojavio prvi "časopis za gospodu" koji je nosio naziv Čik i koji je zbog strogih zakona morao biti evidentiran kao "enigmatski časopis" (što je i ostao do gašenja) pa se ispočetka zvao "Čik pogodi" i unutra ste zaista mogli pronaći križaljke, rebuse i slično.

Naravno, kako je vrijeme odmicalo, križaljke su polagano nestajale i ustupale mjesto sisama, a jedina enigma bila je iznenađujuća količinu sisa i guzica za jedan enigmatski časopis. Ne treba posebno naglašavati da je bio jedan od najčitanijih časopisa bivše Juge.

I bilo je tu svega, od tračeva, preko erotskih priča do izbora najljepše učenice koje bi se fotkale u badićima što je, priznat ćete, prilično razvratno ponašanje (iako upućeni tvrde da se radilo o pristojnim fotkama). Pogotovo ako u obzir uzmemo popovanja koje se svode "nekad se srednjoškolke nisu skidale kao danas".

Kako je vrijeme odmicalo, apetiti su rasli, a Čik je dobivao kvalitetnije i daleko eksplicitnije nasljednike. 

Više slika, manje teksta

Međutim, nisu svi nasljednici bili trashy. Jedan od njih bio je i Start koji je bio jugo verzija Playboya pa je uz duplerice golih djevojaka imao i kvalitetan sadržaj koji se, zahvaljujući sisama, lakše prodavao.

Drugim riječima, recept se ne mijenja iako je Start bio prilično slobodan za ono vrijeme.

Polazilo im je za rukom skidati i domaće djevojke iako su većinu dogovarali preko agencija koje bi im prodavale fotke (i Ćaća je u tome imao prste). Mnogi i dan danas tuguju za vremenima kada za silikone i Photoshop nismo ni čuli i kada se "plus size" pisalo "žena".

Kad su pristigli klasici kao što su domaća "Erotika" ili slovenski "Vrući kaj" stvari su se već prilično dobro uhodale, ali radi se o časopisima u kojima je kvaliteta članaka bila manje bitna i zapravo prilagođena prohtjevima većeg broja ljudi koji su htjeli puno slika i malo priglupog teksta (dakle, kao i danas).

Pornografija za sve

Eva i Adam, Veseli svet, BEL (Biblioteka Erotske Literature), Novi Čik, Kaj, Erotski dodir, Erotika, Eros i raznorazni specijali svakog izdanja, obogatili su ponudu bivše Jugoslavije (ovisno o periodu izlaska) i zadovoljili sve prohtjeve čitatelja, od onih koji su željeli gledati samo slike do onih koji su uživali u erotskim pričama.

Teme i naslovi kao što su "Kako postati savršen u ljubavi", "Svjetski erotski rekordi", "Orgije u dnevnoj sobi", "Gola na konju" ili "Seksualna tombola", samo su neki od naslova koji su služili kao vjerojatno najgore opravdanje onima koji su se izvlačili da ovo kupuju "zbog članaka".

Da ne zaboravimo, bilo je tu i stripova za odrasle kao što su SekStrip ili Ero-Strip s maštovitim naslovnicama koje u jednu sliku uspijevaju ubaciti naoružanu polugolu ženu, nekog srolju s pendrekom i noja.

A samo je to dovoljno da se bacite na listanje i otkrijete što se tu dovraga događa.

Hoće li tiskane fotografije golih žena ostati samo u radionicama automehaničara?

Sve se ovo razvlačilo i tijekom devedesetih (primjerice, intervju s danas već legendarnim Johnom Bobbittom u "Kako mi je žena odrezala spravu"i danas bi bio super klikan), a i danas je prisutno u određenoj mjeri iako svi časopisi polagano gube bitku s internetom pa je čak i kultni Playboy odlučio stati na kočnicu s golotinjom i posvetiti se nekim drugim temama.

Novinarka Vicea Kari Paul nedavno je napisala zanimljiv članak u kojem je razgovarala sa stručnjacima i znalcima koji zaključuju da će "offline pornografija" i othrvati žestokim naletima napredne konkurencije.

Razlog? Isključivo nostalgija i starija klijentela koja svoju drkicu voli dobivati na klasičan način. Sarah Forbes, kustosica njujorškog Muzeja seksa čak vjeruje da bi analogna pornografija mogla doživjeti veliki comeback. Poput vinila.

Tko zna.

U svakom slučaju, ovo je samo popratni tekst za one koji tu nisu samo zbog fotki. Znači za manjinu.