Lažete li i vi o radnim navikama svoje djece?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: 123rf
Mama, ja sam žedna!
Dodaj mi sok!
Mama, jesi mi spremila torbu za školu? Mama, molim te ja to ne mogu sam.
Mama, zaveži mi cipele. Mama, stavi mi pastu na četkicu.
Mama, ja sam gladna. Mama, dodaj mi daljinski!
Je li vam dosta ovakvih zanovijetanja od strane klinaca koji su već dovoljno veliki da bi mogli činiti na tone stvari samostalno, ali oni to jednostavno nisu u stanju učiniti. Kako ih natjerati da se konačno osamostale i konačne puste roditelje na miru za sve one banalne svakodnevne stvari koje mogu napraviti sami za sebe?
Jedno od takvih pitanja postavljeno je i poznatom ukrajinskom pedijatru doktoru Komarovskiyu koji na svojoj web stranici objavljuje mnoge savjete vezane uz zdravlje i odgoj djece te među ostalim odgovara i na pitanja zabrinutih roditelja. Ovo je samo jedno od njih, a nama je bilo posebno znakovito jer iako se mnoge mame kunu kako njihova djeca znaju pospremiti stol za sobom i samostalni su taman onoliko koliko trebaju biti za svoju dob, nekako se ta tema dječjeg zanovijetanja ipak jako često potegne u majčinskim razgovorima. I nekako uvijek brojčano prevagnu one majke čija su djeca zapravo nenaviknuta na radne navike i zadatke koji se tiču njih samih. Iako je to u javnosti zapravo malo teže priznati.
Kako da ih stoga potaknete i naučiti da budu samostalni?
To je naravno navika koja se stječe od ranih nogu na način da se roditelji ne miješaju u ono što mala djeca pokušavaju napraviti. Tek ako pokušavaju napraviti nešto čime bi mogli ugroziti svoje zdravlje, samo tada se umiješajte. To je ključni trenutak - taj njihov pokušaj koji će rezultirati ili ponavljanjem do napravljenog, ili pohvalom kada su nešto napravili dobro. Ako tako pristupite svom djetetu od početka šanse da ih i sa deset godina dvorite kao sluge prilično su smanjenje.
No čak i ako ste u prvih nekoliko godina griješili radeći baš sve umjesto svog djeteta, moguće je okrenuti ploču i u godinama kada vam njihova nesamostalnost već prilično počinje ići na živce.
Žedna si? Donesi si sok sama ili ostani žedna.
Nisi pospremila torbu za školu? Kada dobiješ opomenu naučit ćeš.
Izašla bi van, ali ti ja moram vezati cipele? Otiđi tako - možda padneš pa naučiš.
U slučaju kada su djeca već dovoljno velika i zrela za spomenute zadatke treba doskočiti drugačijim pravilima pedagogije koji se svode na to da se roditelji ne smiju uvući u zamke dječjih "neću i ne mogu" već treba biti dosljedan u provođenju svoje odluke da dijete mora postati samostalnije.
Možda vam se čini radikalno, ali tako ćete lakše priviknuti dijete na realan život jer im nećete uvijek moći biti na usluzi. A i zašto bi? Ako su dovoljno veliki da se snađu sami. U suprotnom će ih žeđ, glad, padanje i opomene naučiti tome na malo suroviji način.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Učitavanje komentara
Facebook
Google
