Foto: MaxF1, Getty Images/Guliver Image

SVE je spremno za Veliku nagradu Austrije koja je na rasporedu ovog vikenda. U suradnji s portalom MaxF1 donosimo vam priču o stazi na kojoj će se u nedjelju boriti najbolji F1 vozači svijeta.

Smrt Amerikanca i stravičan sudar Nikkija Laude

Utrku 1975. obilježila je tragična nesreća Amerikanca Marka Donohuea koji je izletio s probušenom gumom na najbržem zavoju na stazi i preminuo dan poslije od posljedica sudara, a poginuo je i sudac pokraj staze od letećih krhotina uništenog bolida. Pobijedio je Talijan Vittorio Brambilla u March Fordu i time ostvario svoju jedinu pobjedu u Formuli 1 (Talijan je toliko slavio svoju pobjedu da je izgubio kontrolu nad bolidom na mokroj stazi i otkinuo mu nos).

Austrijanac Niki Lauda propustio je utrku 1976. zbog strašnog sudara na Nurburgringu, a John Watson u Penskeu ostvario je prvu pobjedu u karijeri. Iste godine izmijenjen je dvostruki Voest-Hugel zavoj koji je spojen u jedan zavoj, a 1977. je na istom mjestu izgrađena spora šikana od tri zavoja, na mjestu gdje je 1975. izletio Donohue. Tako je najbrži zavoj na stazi postao najsporiji, a otada se zvao Hella-Licht šikana. Utrku 1977. osvojio je Alan Jones u Shadowu, a Australcu je to bila prva pobjeda u karijeri, baš kao Brambilli i Watsonu na prethodne dvije utrke.

Lotus je dominirao utrkom 1978., a Mario Andretti razbio se u prvom zavoju što je iskoristio njegov momčadski kolega Ronnie Peterson i pobijedio na utrci. Godine 1979. su turbo motori počeli pokazivati svoje prednosti na ovoj brzoj stazi na velikoj nadmorskoj visini. Iako je Alan Jones u Williamsu ponovno slavio, već godinu dana kasnije dominirali su Renaulti. Slavio je Jean-Pierre Jabouille ispred Alana Jonesa.

Didier Pironi u Ferrariju uspio je zahvaljujući snažnom motoru zadržavati četiri brža bolida iza sebe u borbi za treće mjesto, ali na kraju ga je, među ostalim, prešao i Jacques Laffite u Ligier Matri koji je pobijedio na utrci.

Godine 1982. ponovno su dominirali bolidi s turbo motorima, zauzevši prvih pet mjesta na startu. Ipak, samo je jedan od njih završio utrku. Riccardo Patrese imao je spektakularnu nesreću u zavoju Texaco, a Alainu Prostu otkazao je motor pet krugova prije kraja dok se nalazio u vodstvu. Nakon njegova odustajanja utrka se pretvorila u sprint utrku od pet krugova u kojoj su glavnu riječ imali vodeći Talijan Elio de Angelis u Lotusu i Finac Keke Rosberg u Williamsu. Rosberg je počeo značajno sustizati de Angelisa, ali je Talijan uspio zadržati vodstvo i pobijediti s prednošću od 5 stotinki sekunde.

Lauda je napokon uspio slaviti na svojoj domaćoj utrci 1984. u McLaren TAG-u, a Prost je slavio na iduće dvije VN Austrije. Godine 1985. Andrea de Cesaris na spektakularan je način prevrnuo svoj Ligier u zavoju Panorama, nakon čega su ga najurili iz momčadi. Godinu dana kasnije Austrijanac Gerhard Berger vodio je utrku u Benneton BMW-u, ali je zbog problema s elektronikom završio tek sedmi s tri kruga zaostatka.

Utrka 1987. je dvaput ponovno startana zbog incidenata na uskoj startno ciljnoj ravnini. Staza je postala preopasna za sve brže F1 bolide, pogotovo zbog brojnih brzih zavoja, manjka sigurnosne zaštite od drveća i nasipa uz stazu i uske startno ciljne ravnine. Nelson Piquet u Williams Hondi s više od 1100 KS osvojio je pole position s prosječnom brzinom od 255.756 km/h, što je za stazu ovakve razine sigurnosti bilo preopasno. Na posljednjoj utrci na izvornom Österreichringu slavio je Britanac Nigel Mansell u Williamsu ispred momčadskog kolege Nelsona Piqueta. Unatoč nastojanjima da se utrka vrati u kalendar Formule 1, od toga nije bilo ništa i VN Austrije vratit će se tek za deset godina na temeljito prerađenoj stazi.

Novo doba

Staza je uoči utrke 1997. preimenovana u A1-Ring zbog telekomunikacijskog sponzora A1, a doradio ju je tada još ne tako poznati Hermann Tilke. Na prvoj utrci na redizajniranom Österreichringu slavio je Jacques Villeneuve u Williamsu, a Gerhard Berger je nakon kvalifikacija objavio da se povlači iz Formule 1 na kraju godine.

Giancarlo Fisichella u Bennetonu je 1998. osvojio pole position u karijeri u suho-kišnim kvalifikacijama, ispred Jeana Alesija u Sauberu. Hakkinen je startao treći, Schumacher četvrti, a Coulthard četrnaesti. Hakkinen je sjajno startao i preuzeo vodstvo u prvom zavoju, a iza njega je nastao sudar u kojem je sudjelovalo nekoliko bolida. U drugom zavoju sudarila su se dva Arrowsa koja su usput pokupila i Coultharda. Škot je promijenio nos za vrijeme izlaska sigurnosnog automobila.

Hakkinen je relativno lako došao do pobjede na strategiji jednog ulaska u boks, a Schumacher je nakon borbe s Hakkinenom i Fisichellom izletio u šljunak i ostao bez prednjeg krila. Coulthard se sjajno oporavio nakon lošeg starta i završio drugi, a Schumacher je završio treći nakon što je prošao momčadskog kolegu Irvinea.

VN Austrije 1999. održala se nakon što je Schumacher na prethodnoj utrci slomio nogu, a zamijenio ga je Finac Mika Salo. McLareni su bili sekundu od trećeplasiranog Irvinea u Ferrariju i očekivala se dominantna pobjeda srebrnih strijela. Tako nije mislio David Coulthard koji je u drugom zavoju prekasno kočio i dotaknuo Hakkinena nakon čega se Finac izvrtio i pao na začelje poretka. Slavio je Irvine s tri desetinke ispred Coultharda, a treći je bio Hakkinen koji se uspio oporaviti nakon katastrofalnog prvog kruga. Time je Irvine došao na samo dva boda iza Hakkinena u ukupnome poretku.

Slučaj Baricchello-Schumacher

McLareni su i 2000. zauzeli prvi startni red, a Barrichello je bio treći ispred Schumachera. Na startu je Ricardo Zonta zabio u Michaela nakon čega je Nijemac odustao, a na stazu je izašao sigurnosni automobil. Hakkinen je slavio ispred Coultharda i Barrichella, a Škot je stigao na šest bodova iza Schumachera (Hakkinen osam). McLarenu su zbog tehničkih nepravilnosti oduzeti konstruktorski bodovi pa je Ferrari ostao četiri boda ispred u utrci za naslov konstruktora.

Godinu dana kasnije sa sedmog startnog mjesta slavio je David Coulthard strategijom jednog ulaska u boks ispred Schumachera i Barrichella. Barrichello je u posljednjem krugu propustio momčadskog kolegu čime su zamijenili mjesta na pobjedničkom postolju. Četvrti je bio Kimi Raikkonen u Sauberu.

Vjerojatno najpoznatija VN Austrije u novije doba dogodila se 2002. kada su Ferrariji bili u sjajnoj formi. Rubens Barrichello bio je posebno inspiriran i uzeo je uvjerljiv pole position na kratkom A1-Ringu s 0.282 s prednosti ispred Ralfa Schumachera u Williams BMW-u. Schumacher je bio tek treći s 0.622 s zaostatka. Na startu stariji Schumacher prelazi mlađeg i činilo se da će Barrichello slaviti ispred Michaela. Brazilac je vodio 69 od ukupno 71 krugova, ali je kao i prošle godine stigla naredba iz momčadi da propusti Michaela. S obzirom na činjenicu da se 2002. radilo o propuštanju za pobjedu, a ne za drugo mjesto kao 2001. prašina koju su tim potezom podigli bila je daleko veća.

Situacija je postala još gora jer je Schumacher na pobjedničkom postolju zamijenio mjesta s Barrichellom, čime je htio naglasiti da je Brazilac zaslužio pobjedu. Očekivano, njihovi potezi nisu se svidjeli FIA-i te je zbog zamjene pozicija na pobjedničkom postolju Ferrari kažnjen s milijun dolara kazne. Treći je završio Juan Pablo Montoya u Williams BMW-u.

VN AUSTRIJE