Foto: 123rf, FAH

VENEZUELA, koja ima veće naftne rezerve od Saudijske Arabije, tone u sve veće siromaštvo.

Inflacija se približila razini od 1000 posto, zbog čega osiromašeni građani hodaju okolo s vrećama bezvrijednog novca, a nestašica hrane i lijekova doveo je ovu zemlju s 30 milijuna stanovnika na rub humanitarne krize.

Santa Elena de Uairen, grad na granici s Brazilom, dugo je smatran nerazvijenim, jer je udaljen od obale i unutrašnjosti zemlje.

No, danas ga se smatra poželjnim za život, jer je udaljen od kaosa i kriminala koji vlada u ostatku zemlje. Zahvaljujući blizini Brazila,u njemu se manje osjećaju nestašice koje su pogodile ostatak zemlje, navodi britanski Guardian, u reportaži iz Venezuele.

Tiskanje novčanica skuplje od njihove vrijednosti

No, kako je Santa Elena udaljena od ostatka zemlje, komunikacijske veze su prilično loše, pa slabo funkcionira elektroničko plaćanje i bankomati. Stoga se stanovnici oslanjanju na gotovinu.
Život bi im bio mnogo jednostavniji kada bi Vlada počela tiskati novčanice veće od 100 bolivara, jer zbog hiperinflacije one imaju vrlo malu vrijednost - samo 10 centi, pa građani moraju sa sobom nositi ogromne količine novca.

"Kada idem u trgovinu, moram nositi veliku torbu novca. Toliko veliku da me bole leđa", kaže za Guardian Carmen Ramirez, direktorica lokalnog hotela.

Njena prijateljica, odvjetnica Wanda Wojtowicz, kaže da u kupovinu ide s toaletnom torbom, kako bi mogla ponijeti sav novac koji joj je potreban. "U banci možete vidjeti ljude s koferima punim novčanica, kako polažu novac na račun", kaže Wojtowitcz.

Središnja banka ne želi otkriti troškove tiskanja novca, no procjenjuje se da su oni za oko 20 posto veći od vrijednosti same novčanice.

"Ne vrijede koliko košta njihovo tiskanje. Zvuči kao vic, ali je tako", kaže za Guardian ekonomist José Manuel Puente.
Zemlju je u ovakvu situaciju dovela vladina populistička politika subvencioniranja mnogih proizvoda, koji su postali jeftiniji od troškova proizvodnje.

Litra goriva u Venezueli košta samo 6 bolivara, što je manje od centa - 100 puta manje od litre mineralne vode.

Kada je Hugo Chavez došao na vlast 1999. godine, zahvaljujući novcu od nafte, program subvencija proširio se na rižu, šećer toaletni papir, lijekove...

Bio je to potez koji je, na prvi pogled, donio korist mnogim siromašnim građanima, no takav sustav uništio je ekonomiju, a najveći problemi nastali su kada je došlo do pada cijene nafte, nakon Chavezove smrti.

Njegov nasljednik Nicholas Maduro dodatno je proširio program subvencija, usprkos padu cijena nafte od 60 posto, u odnosu na 2014. godinu. Čak i usred krize, vlada je praktički dijelila stanove, automobile i bijelu tehniku.

Naftna industrija i poljoprivreda uništeni - ljudi gladuju

U Anzoátegui, na sjeveru zemlje, nalaze se mnoge rafinerije i tvornice aluminija, no većina njih više ne radi. Proizvodnja nafte državne kompanije PDVSA pala je za 450 tisuća barela dnevno. Na vrhuncu, 2014. godine, proizvodnja je iznosila 2,7 milijuna barela dnevno. Kada se uzme u obzir da je i cijena nafte prepolovljena, jedno je da to stvara ogroman manjak u državnoj blagajni.

No, u usporedbi s poljoprivredom, naftna industrija je još dobro prošla. Polja su prazna, a proizvodnja žitarica je u razdoblju od 2012. do 2015. pala za 80 posto, mesa za 40 posto, a povrća za 18 posto. Nestašice su prije pokrivane uvozom, no vlada preostale naftne prihode koristi za vraćanje dugova.

U trgovačkim centrima nemoguće je pronaći mnoge proizvode poput riže, šećera, jestivog ulja, toaletnog papira i proizvoda za djecu.

Ipak, hrana se može nabaviti ako imate stranu valutu, ali četvrtina populacije ne zarađuje ni minimalnu plaću od 22,500 bolivara mjesečno što realno vrijedi oko 20 dolara. Oni se oslanjanju na vladinu pomoć koja je sve manja, tako da su mnogi, ne samo gladni, već im je ugroženo i zdravlje.