Foto: FAH

KAO PREDSJEDNIČKI kandidat, Donald Trump je najavljivao dosta agresivnu politiku prema brojnim stranim zemljama - uz jednu jako upadljivu iznimku.

Trump je tako obećao, iako je to obećanje kasnije povukao, potpunu zabranau ulaska muslimana u SAD, što bi obuhvatilo nekih 1.6 milijardi ljudi i desetke većinski muslimanskih zemalja. Obećao je da će učiniti poštenijim ekonomske odnose s Kinom koja sada, prema njegovom mišljenju, iskorištava Ameriku. Obećao je raskinuti trgovinske ugovore poput NAFTA-e i mirovni dogovor s Iranom, te ih ispregovarati ispočetka, po uvjetima povoljnijim za SAD.

Trumpov stav o Rusiji, međutim, potpuno je drukčiji. Njegovi hvalospjevi na račun Vladimira Putina, stav prema ruskoj agresiji u Ukrajini i Siriji te aneksiji Krima, njegovo zalaganje za ukidanje sankcija Rusiji, kao i izražena skepsa prema NATO savezu kojeg smatra "zastarjelim" i dovodi u pitanje američku obvezu zaštite saveznika - sve je to u proturječju s politikom njegove stranke, ali je zato u savršenom skladu s politikom Kremlj, piše politolog i ekspert za Rusiju Timothy Frye za Salon.

Prije dvije godine tvrdio da je Rusija "naš najveći problem"

Čak i neki budući članovi njegove administracije, prije svega potpredsjednik Mike Pence, ogradili su se od Trumpovih pro-ruskih stavova. Također, upitno je koliko je Trumpu takav nastup pomogao na biralištima. Prema anketi iz prosinca, samo 35% Trumpovih glasača imalo je pozitivno mišljenje o ruskom predsjedniku.

Otkad je dobio izbore u studenom, Trump je samo pojačao pro-rusku retoriku, odbijajući konsenzus svoje obavještajne zajednice da su Rusi hakirali američke političare i okrenuli izbore u njegovu korist. S obzirom da je još prije dvije godine, prije nego je ušao u politiku, tvrdio da je Rusija "naš najveći problem", nameće se pitanje - zašto?

1. Kompromat

Najčešći argument u zadnje vrijeme je, naravno, da je Trump ucijenjen na neki način od strane ruskih obavještajnih službi. Odjednom smo svi naučili rusku riječ "kompromat", termin koji se odnosi na kompromitirajuće podatke koje ruske vlasti koriste kako bi vršile pritisak na svoje saveznike i suparnike.

Neprovjereni dosje koje je Buzzfeed nedavno objavio sugerira mogućnost da se radi o seksualno eksplicitnoj snimci, možda  iz Trumpovog posjeta Moskvi prilikom natjecanja Miss Universe koje je 2013. održano u tom gradu. S druge strane, moglo bi se radiit i o e-mailovima koji dokazuju kontakte Trumpovog tima s Rusima ili financiranju Trumpove kampanje od strane Kremlja. Trumpu svakako ne bi odgovaralo da išta od navedenog, u slučaju da postoji, dospije u javnost.

Dok je Putin žestoko negirao postojanje takvog kompromata, opisujući one koji su sastavili "očite fabrikacije" da su "gori nego prostitutke", ruski cyber-ekspert Andrej Soldatov komentirao je da je dosje, unatoč određenim greškama, dosje "dobar prikaz kako se stvari vode u Kremlju". No iako američke i britanske tajne službe smatraju autora dosjea, bivšeg agenta MI6, pouzdanim izvorom, informacije nisu i još uvijek ne mogu biti potvrđene.

2. Dealovi s ruskim oligarsima

Drugi argument, povezan uz prvi, jest da je Trump imao znatne poslovne koristi od dealova s ruskim oligarsima bliskim Kremlju. Donald Trump Junior (Trumpov sin) je sam 2008. u teško vrijeme za obiteljski biznis kazao investitorima: "Vidimo mnogo novca koji nam dolazi iz Rusije." Trumpovo tvrdoglavo odbijanje da objavi svoje prijave poreza samo pojačavaju sumnje u mutne poslove s Rusima.

3. Bromansa s Putinom

Treća mogućnost je da Trump jednostavno gaji simpatije, odnosno da ima "bromansu" s Putinom. Očito je da mu imponira Putinov stil vladanja "čvrstom rukom", ali to samo po sebi nije dovoljan razlog da preuzme praktički sve vanjskopolitičke stavove Kremlja. Trump bi isto tako mogao emulirati Putina agresivnim nastupom prema ruskom rivalu, ali to očito ne radi.

4. Rusija kao brana protiv islamista i Kine

Četvrti i najvelikodušniji mogući motiv jest da Trump u suštini vidi Rusiju kao branu od "radikalnog islama" i rastuće kineske dominacije. Moguće je tvrditi, iako se Frye ne slaže s tim argumentom, da je savez između Rusije, SAD-a i Izraela strateški pametan. Međutim, ruska strategija u Siriji čini se prije motivirana potkopavanjem Amerike nego uništenjem ISIS-a.

Osim toga, prije će biti da Rusija traži u Kini saveznika od Amerike, nego obrnuto. Ruske akcije u Europi također ne daju nikakve naznake pružanja ruke SAD-u.

Još je gore što Trump i njegov tim nisu pružili nikakav racionalni argument za pomirenje s Rusijom, barem ne ništa sofisticiranije od: "Ne bi li bilo lijepo kad bi se udružili s Rusijom i izmlatili ISIS?"

Sve ove okolnosti, i Trumpov nedostatak uvjerljivog objašnjena za njih, nastavit će poticati sumnje o politici Washingtona prema Moskvi, kako u Americi tako i u njenim zemljama saveznicima. Rezultat je povećani rizik za cijeli svijet, zaključuje Frye.