Foto: Pixsell/Željko Lukunić

POVRATAK služenja obaveznog vojnog roka tema je na kojoj je u kampanji inzistirala Kolinda Grabar Kitarović. Predsjednica je tada više puta ponovila kako se ne bismo smjeli igrati s nacionalnom sigurnošću te jasno izrazila stav da je vraćanje obaveznog vojnog roka, u nekoj formi, prijeka potreba.

>> IZVOR IZ MORH-A Vraćanje obveznog vojnog roka sve je bliže

>> Srpsko ministarstvo obrane: Srbija je spremna ponovo uvesti vojni rok

No, kako tvrde naši izvori, u Vladi Zorana Milanovića nije imala sugovornika s kojim bi uopće mogla bistriti tu temu, s Vladom Tima Oreškovića to nije stigla, a sad, kad je kormilo preuzeo "njezin" Andrej Plenković, te s Damirom Krstičevićem na poziciji ministra obrane, ne postoje zapreke da predsjednica tu svoju predizbornu najavu ne pokuša i sprovesti u djelo. Prema informacijama Indexa, sporna je "samo" financijska konstrukcija koja je u ovom trenu potpuno nepoznata.

Inače, isti proces trenutačno se odvija i u Srbiji, gdje je na inicijativu Aleksandra Vučića fomirana radna skupina (navodno s predstavnicima tamošnjih Ministarstva obrane, MUP-a, vanjskih poslova i sigurnosne službe) koja bi do svibnja trebala donijeti novitete u strategiji nacionalne obrane, a koji se odnose i na služenje vojnog roka. No, Srbi su, već sad, izračunali da bi ih to koštalo oko 70 milijardi dinara, odnosno oko 600 milijuna eura, i to prvenstveno za opremanje prostora, uniforme, čizme, zaštitne maske itd.

I u mandatu Oreškovićeve vlade, na saborskom Odboru za nacionalnu sigurnost raspravljalo se o vraćanju obveze služenja vojnog roka, i to na prijedlog HSP-a AS i MOST-a. Za ponovno uvođenje istog, javno se izjasnio i ondašnji ministar obrane Josip Buljević, međutim bio je prilično oprezan u najavama uvođenja, tvrde poznavatelji prilika, jer je bio svjestan koliko je to financijski ogroman teret. No, u Vladi koja se gušila vlastitim aferama i igrama živaca, ta tema ni u jednom trenu nije konkurirala postati važnom. SDP-ovci su se tada zapitali koliko će nas sve to koštati, dok su pravaši (Pero Ćorić) rezolutno tvrdili da za se te potrebe jednostavno "mora pronaći novac".

Otkud to misle platiti, pita se bivši ministar obrane

"Nemam pojma otkud oni to misle platiti", komentirao je za Index bivši ministar obrane Ante Kotromanović. "Sam pojam uvođenja obaveze vojnog roka možda i nije loš, ja osobno čak i nemam ništa protiv, međutim, budimo realni – troškovi bi bili ogromni. Vojarne u Puli i Sinju više se ne koriste, pulska je predana na korištenje civilnim vlastima. Osim samog smještaja, ročnicima bi trebalo osigurati uniforme, opremu, nastavna sredstva, prehranu, nastavni kadar... Sve to košta. Osim toga, najavili smo jačanje borbene eskadrile, nabavljamo helikoptere... Zaista ne znam s kojim to novcem planiramo", kaže Kotromanović i dodaje: "Ne mogu se oteti dojmu da se u sve to ulazi bez dugoročne i jasne vizije; nije mi jasno koji su prioriteti za idućih četiri pet godina jer proračun i njegove projekcije za idućih nekoliko godina to sve skupa – i avione i helikoptere i vojni rok - jednostavno ne mogu podnijeti."

Kolinda se 2008. zalagala za ukidanje vojnog roka, a sad bi ga vraćala

I drugi naš sugovornik, blizak strukturama MORH-a, a koji je htio ostati anoniman kaže kako mu sve ovo izgleda kao puko udovoljavanje predsjedničinim idejama, bez jasne vizije i financijskih projekcija: "Mislim, pa ona se kao ministrica 2008. zalagala za ukidanje obaveznog vojnog roka, sad bi ga opet vraćala. Ne mogu se oteti dojmu da uopće nije svjesna koje bi financijske posljedice imala realizacija tih njezinih ideja, ali isto tako – kojim bismo mi to ugrozama trebali pravdati vraćanje vojnog roka?"

Posljednjih dana ta se priča – iako bez službene potvrde - prilično aktualizirala pa su su u javnost procurile informacije kako je u MORH-u upravo u tijeku opsežna analiza koja bi trebala pokazati sve prednosti i mane ponovnog aktiviranja obveznog vojnog roka. Međutim, do zaključenja teksta s jedinog mjesta na kojem sve to u detalje znaju, iz MORH-a, nismo uspjeli doznati detalje te analize, kao ni eventualne rokove koji su predviđeni za sprovođenje tog poteza, budući da nam se ministar obrane Damir Krstičević javio tek kratkom porukom da je trenutno s premijerom u Izraelu. 

No, prema informacijama koje cure iz MORH-a, svi oni s traumama iz JNA koji strahuju da bi obavezno služenje vojnog roka kakvo oni pamte moglo snaći i njihove sinove (a možda i kćeri) zapravo nemaju razloga za strah – obavezni vojni rok, sve da se i ponovo uvede, ne bi trebao biti duži od tri mjeseca i u odnosu na pojam onog koji pamte naši stariji sunarodnjaci zapravo je – dječja predstava. Naime, obavezni vojni rok, osim što bi trajao bitno kraće od dosadašnjih, više bi se svodio na temeljnu edukaciju s područja sigurnosti, te na osnove rukovanja oružjem.
Nadalje, iako uvođenje vojnog roka nimalo ne utječe na pojam postojanja profesionalne vojske činjenica je da ona danas broji oko 16 tisuća ljudi, što je po mnogima prilično malo. Usporedbe radi, koncem 1991. godine je za potrebe Domovinskog rata mobilizirano nešto manje od 300 tisuća ljudi.

Također, nije zgorega spomenuti da se po dosad provođenim medijskim anketama većina građana Hrvatske izjašnjavala "za" ponovno uvođenje te obaveze, dijelom s argumetima tipa "muškarcima fali discipline, radnih navika i neke bazične naobrazbe po pitanju sigurnosti", dijelom (manjim) zbog nacionalne sigurnosti kao takve. Sa sličnim argumentima za vraćanje obaveze služenja vojnog roka slažu se i stanovnici Srbije, iako u nešto većem postotku negoli građani Hrvatske.