Foto: Facebook

JOŠ PROŠLE godine su mediji javljali kako iz Hrvatske svakog tjedna iseljava po tisuću građana. I dok većinu čine nezaposleni koji doslovce trbuhom za kruhom odlaze uglavnom u Njemačku i Irsku, jedan broj emigranata odlazi iz razloga koji nisu uvijek isključivo ekonomski.

Jedna od njih je ugledna zagrebačka arhitektica i urbanistica Tea Horvat, koja je za Deutsche Welle objasnila zašto više ne osjeća kao da u Hrvatskoj pripada i zašto ovdje više ne vidi svoju budućnost.

"U jednom trenutku smo mi kao obitelj priznali sami sebi da ovdje perspektive nema i da su sve što postoji, samo velike nade i optimizam koji nikako da se ostvare. Pitanje je gdje čovjek može disati punim plućima, za sve ono što želi, u svom poslu, za svoju obitelj. Došli smo do zaključka da Hrvatska to za nas nije", kaže ova bivša dugogodišnja članica Izvršnog odbora Društva arhitekata Zagreba, i predsjedništva Udruženja hrvatskih arhitekata.

"Tu više nema nikakvih vrijednosti"

"U Hrvatskoj je bitno čiji si, a ne kakav si i koliko si stručan. O slobodi mišljenja da ne govorimo", kaže objašnjavajući razloge svog nezadovoljstva. Smatra da je Hrvatska u posljednjih 20 godina, od rata, imala veliku šansu napraviti zemlju i društvo koje ima kontinuirani prosperitet, ali je to prokockala. Ujedno smo, kaže, u svim segmentima izgubili sustav vrijednosti, što je dobro, što je loše, što je kvaliteta, a što nije.

"To ide od onog osnovnijeg, od kućnog odgoja, od onoga što te roditelji nauče, da trebaš biti marljiv, da trebaš učiti, širiti horizonte, biti obazriv prema drugima, da je pristojno reći dobar dan i doviđenja, taj cijeli sustav koji ti netko usadi i vjeruješ da je to ispravno. A onda shvatiš da društvo u kojem živiš ne samo da nema takve vrijednosti, nego nema nikakve. Zato znanstvenik svjetskog glasa, Ivan Đikić, ne može ući u HAZU, ali ministar znanosti može plagirati znanstveni rad", kaže Tea Horvat.

"Svi mi plaćamo porez koji netko drugi troši"

"Prijelomni trenutak je bio kad čovjek shvati da su svi strahovi, izazovi kretanja ispočetka u novoj sredini, promjena okruženja, zajednice obitelji i prijatelja, gubitak tog malog svemira u kojem se krećeš, puno manje loše od toga da ostaneš tu i kontinuirano se osjećaš kao da ne pripadaš i potrošiš ostatak života na takvu situaciju", objašnjava  za Deutsche Welle odluku o odlasku. Ističe i vrlo praktičnu stranu:

"Svi mi plaćamo porez koji netko drugi troši na način koji nam je apsolutno neprihvatljiv i koji nama i kao poduzetnicima i kao građanima ne osigurava ništa. Niti nam kao građanima daje kvalitetu života niti firmi daje pravnu ili bilo kakvu drugu vrstu sigurnosti", dodaje.

"Tko je u Hrvatskoj sretan?"

"Mi sada nakon odluke da odlazimo radimo sve one potrebne predradnje da možemo prebaciti poslovanje i svoje živote u neku od zemalja koje su nam interesantne jer ćemo u njima moći profesionalno disati punim plućima. Ja ne znam nikoga tko je u Hrvatskoj potpuno zadovoljan i sretan i tko smatra da ovdje ne treba ništa mijenjati. Ipak, odlazak mnogi gledaju kao poraz i smatraju da su ovdje u poznatom i na sigurnom. Moja je teza da ovdje više ništa nije 'poznato' i 'sigurno'."

Hrvatsku je prema nekim procjenama koje su se pojavile u medijima u proteklih pet godina napustilo čak 10.000 informatičara, a prema podacima Hrvatske liječničke komore, od stupanja Hrvatske u EU, zemlju je napustilo i više od 500 liječnika, a taj je broj svakim danom sve veći. Broj medicinskih sestara, znanstvenika, inženjera se i ne zna.