FOTO: Jakov Pejov/Twitter

PROSVJEDI u susjednoj Srbiji danas su ušli u deseti dan. Budući da na njima najmasovnije sudjeluju studenti, a kako preko srbijanskih medija stižu proturječne informacije, pokušali smo od jednog mladog Beograđanina koji je do prošle godine bio student, doznati što ih motivira, zašto baš studenti prosvjeduju i što očekuju od prosvjeda.

Evo što je za Index rekao redovni sudionik prosvjeda, dvadesetdevetogodišnji Jakov Pejov.

BEZNAĐE I SIROMAŠTVO

Koji su povodi i uzroci prosvjeda u Srbiji i zašto su u njima toliko dominantni studenti?

Stvar je u tome što studenti ne vjeruju u izborne rezultate prema kojima je Aleksandar Vučić pobijedio. Mladi se služe internetom koji nije kontroliran medij pa mogu doći do relevantnih i različitih informacija o tome što se događa. Mogu vidjeti kako se naši političari ponašaju, kako s lakoćom mijenjaju političke ideologije, kako priče koje pričaju prije i poslije izbora nemaju jedna veze s drugom. To traje već 20 godina. Većina mladih koji izlaze na izbore sada se prvi put suočava s činjenicom da je Vučić, nakon višegodišnje loše politike, ponovno izabran. Revoltirani su i bijesni te spremni izaći na ulice.

Što mladi najviše zamjeraju Vučiću i njegovoj politici?

Svi smo svjesni da je Srbija jedna od najsiromašnijih država u Europi. Stoga je jednostavno neophodno da se izvrši reforma ako se želi pokrenuti gospodarski razvoj u državi. Za mandata prethodne vlasti nisu pokrenuti nikakvi koraci u tom smjeru, a s njihovim ponovnim izborom sve će ostati isto još sljedećih nekoliko godina. To je porazna činjenica. Osim toga, u ovoj vlasti dogodile su se neke kriminalne aktivnosti pa se očekivalo da izgubi na izborima, da političari budu kažnjeni za svoje postupke. To se nije dogodilo i ljudi su razočarani. Očito je da nema pravde, a to najviše pogađa mlade koji su svega svjesni i sve vide preko interneta. Starijih nema mnogo na prosvjedima. Oni više nemaju ni vremena ni snage. Oni to gledaju već 20 godina i jednostavno su manje-više digli ruke od svega. Mladi su politički neiskvareni. Prvi put susreću se s takvom situacijom koja u njima izaziva bijes. Stoga pokušavaju jedino što mogu – izaći na ulice kako bi kroz transparentne nastupe rekli kako se osjećaju.

Kakve su prosječne plaće u Srbiji?

Prosječno iznose oko 300 eura. U Beogradu su malo veće, u Novom Sadu malo manje, a u ostalim gradovima, a osobito po selima, one su drastično manje.

Jesu li studenti posebno nezadovoljni zbog stanja u kojem se mladi nalaze u Srbiji, primjerice zbog nezaposlenosti?

Da, stopa nezaposlenih među mladima je velika. Plaće su niske. Ako se i zaposlite u nekoj firmi, uglavnom nećete napredovati; plaća će vam ostati ista do kraja rada za tu firmu. Napredovati možete samo ako se učlanite u neku stranku. Nevjerojatno je vidjeti kako se na svim boljim položajima, s boljim plaćama, nalaze ljudi koji imaju neke rodbinske ili političke veze. To je vrlo evidentno, a kako vrijeme prolazi postaje sve očiglednije. To jako smeta mladima koji studiraju. Oni si postavljaju pitanje zašto uopće studiraju u takvom sustavu.

Jeste li vi još uvijek student?

Prije godinu dana završio sam studij. Uspio sam naći posao.

Gdje ste ga našli i kako? Vjerojatno niste potezali veze.

Posao sam našao relativno na sreću. Kao student sam volontirao jedno ljeto i upoznao ljude iz firme za koju trenutačno radim. Pri završetku fakultetu sam ih kontaktirao; obim posla im se povećao pa se stvorilo mjesto za moje zaposlenje. Oko godinu dana sam čekao da konačno počnem raditi.

Kako sudjelujete u prosvjedima?

Aktivan sam član prosvjeda, šećem kao i svi ostali. Nisam ni u kakvoj organizaciji.

KAKO SE VARA NA IZBORIMA: "BUGARSKI VOZ", "SENDVIČARI"...

Jedan od razloga zbog kojih prosvjedujete je, među ostalim, situacija u medijima. Tražili se i neke ostavke u državnoj televiziji. Kako tu stvari stoje?

Medijska situacija strašno podsjeća na onu iz 1990-ih, kada je Slobodan Milošević sve kontrolirao. Događa se čak i to da neki novinari koji su bili kritični prema vlasti, prelaze na njenu stranu. Pretpostavljamo da dobivaju telefonske pozive Vučića i njegovih i oni ih nagovaraju, daju im neka obećanja i nude bolje položaje. Oni svi polako prelaze u Vučićev SNS koji postupno guta doslovno sve u Srbiji. Imam osjećaj da je oko 80 posto političara u zemlji u SNS-u. Nekada su tu bili i radikali i demokrati i razni ljevičari i STS, a sada su svi postali SNS-ovci. To je gotovo nevjerojatno, opozicija gotovo ne postoji. SNS polako sve guta. Primjerice, zanimljiva je činjenica da su zbog takvog pritiska iznutra i izvana političari kod nas promijenili ideologije. Recimo Vojislav Šešelj je bio komunist, a postao je radikal. Vučić je bio radikal, a postao je liberal. Vuk Drašković bio je srpski nacionalist, a postao je proamerički čovjek. Ivica Dačić bio je socijalist, a sada je kapitalist. Doslovno su svi naši političari izdali svoje političke ideologije. Nitko ne ispunjava svoja predizborna obećanja. Svima je samo cilj ući u politiku i vlast. Svi se bore samo za to. Mladi su, kada dobiju izborne liste, svjesni da će svaki političar, prije ili kasnije, izdati svoju politiku i ući u onu koja je vladajuća. Jer njima je bitna samo pozicija. To je čudna situacija. To nije zdravo ni za koju državu.

Imate također problema s vjerodostojnošću biračkog popisa. Mi u Hrvatskoj imali smo popise birača na kojima su bila navedena imena brojnih ljudi koji su odavno mrtvi. Kakva je točno situacija u Srbiji?

Imali smo preko milijun građana više na popisima nego što zaista ima odraslih ljudi s pravom glasa. Tu se također manipulira. U mojoj obitelji dobivali smo pozive za baku da izađe na izbore, iako već duže vrijeme nije živa. I dalje je na biračkom popisu, a to se sigurno događa masovno. Opozicija nije imala dovoljno ljudi da ih postavi na sva biračka mjesta. S druge strane, SNS je progutao mnoge političke stranke i imao ih je dovoljno da na svakom mjestu postavi pet ljudi. Tako su mogli na svakom mjestu ukrasti nešto glasova. To se sigurno događalo. Prije nekoliko dana Republička izborna komisija je pred kamerama prebrojavala glasove. Na snimkama se vide glasački listići koji nisu bili presavijeni, a jasno je da takvi ne mogu ući u glasačke kutije. Na brojnim sitnicama može se vidjeti kakva se manipulacija i krađa dogodila.

Kako se sve vara na izborima u Srbiji? Na društvenim stranicama spominju se tzv. ''bugarski voz'', ''sendvičari'', ucjenjivanje radnim mjestom i fotografiranje zaokruženih izbornih lista. Možete li to ukratko objasniti?

Glavni problem demokracije u Srbiji je nedostatak zakona koji bi pomogli da ona ima smisla. Trenutačno je demokracija u Srbiji dovedena do apsurda. Prije svega, da bi se netko kandidirao za izbore mora imati 10.000 ovjerenih potpisa kod bilježnika. Rok za prikupljanje potpisa trajao je deset dana. Broj bilježnika je ograničen tako da su neke stranke dobile jednog ili dvojicu za jedan grad, što je dovelo do toga da oni fizički nisu mogli skupiti toliki broj potpisa. Jedan bilježnik dnevno može ovjeriti do dvjesto potpisa za osam sati rada. Pritom troškove za potpise snosi kandidat. Primjerice u Rusiji, koja ima preko 100.000.000 građana, potrebno je skupiti 500 potpisa, a u Srbiji od jedva 7.000.000 građana 10.000 potpisa. To je totalni apsurd. Da ne govorim o troškovima jer svaki potpis mora imati plaćenu taksu, a kandidat mora imati dokaz da je vlasnik milijuna na bankovnom računu ili u obliku kapitala.  Sve te stvari dovode do toga da samo bogati industrijalci i politički karteli mogu skupiti potpise i biti kandidati.
 
Drugi najveći problem je to što ne postoji regulativa o tome koliko politička stranka može imati članova. Pa tako SNS ima 500.000 članova. Ako svaki član dovuče svoju rodbinu, to je zagarantiranih preko milijun glasova. Stranka Angele Merkel u zemlji koja je nebrojeno puta veća od Srbije ima manje članova nego SNS i to zato što u Njemačkoj postoji regulativa o maksimalnom broju članova političke stranke. SNS je u koaliciji sa SPS-om i ostalim manjim strankama koje također imaju svoje članove. Tako vladajuća struktura već i prije raspisivanja izbora zna koliko ima glasova, a koliko ima opozicija.

Drugi manje učinkovit način da se dobije više glasova je tzv. "bugarski voz". To je dovođenje ljudi s Kosova i Metohije koji su dobili privremeni boravak, primjerice negdje u centralnoj Srbiji, gdje su taj dan došli autobusima na glasovanje. Tu su i lokalni dužnosnici koji su za relativno mali novac kupovali glasove od socijalno ugroženih osoba koje su doslovno za jedan besplatan ručak ili sendvič glasali za njih. Konačno, tu je i najnovija informacija da su vreće s glasovima od mjesta iz unutrašnjosti do Beograda prevozili članovi vladajuće stranke. Vreće su faktički bez nadzora. A cijela Republička izborna komisija je iz redova vladajuće stranke. Pri brojanju glasova pred kamerama pojavila se gomila izbornih listova koji nisu bili presavijeni, što je dovelo do sumnje u to da su regularni listići zamijenjeni tiskanim izbornim materijalom. U kutiju kroz mali prorez nemoguće je ubaciti nepresavijeni listić (slika dolje). Sve žalbe opozicije komisija je odbila i na sve načine pokušava umanjiti utjecaj opozicije. Zabranjuje joj prisustvovanje pri brojanju. Čuo sam čak da na izbornim mjestima na Kosovu i Metohiji opozicija nije mogla imati svoje članove zbog navodne visoko rizične opasnosti.

IGRE BROJKAMA, UZOR IM JE JUŽNA KOREJA

Kako su krenuli prosvjedi? Jesu li bili potpuno spontani ili ih je inicirala neka organizacija?

Mi smo i ranije imali studentske prosvjede. Primjerice, imali smo prosvjede "Studentskog fronta". Prošle godine imali smo slične prosvjede koje je pokrenula organizacija "Ne dajmo Beograd" povodom bespravnog rušenja zgrada za potrebe izgradnje poslovnih zgrada. Prvo su bili nezadovoljni bespravnom izgradnjom tih zgrada jer nisu bile građene po urbanističkom planu, a potom i rušenjem. Zgrade su rušili ljudi u fantomkama, što je očigledan znak da su to radili ljudi koje je naručila vlast. Ovi novi prosvjedi izbili su spontano. Jedan mladić na Facebooku je napisao "hoćemo li izaći na prosvjed?". Prvih dana izašli su samo mladi. Gotovo nitko nije bio stariji od 30 godina. Sad već ima i starijih. Vijest se pomalo probija kroz medije. Naravno, nitko iz službenih medija ne govori o tome. No što više oni šute, to više starijih izlazi.

Koliko ljudi sudjeluje? Državni mediji objavili su procjenu da prosvjeduje samo oko 2000 ljudi.

Sigurno ih nije bilo dvije tisuće. Prvi dan prosvjedi su započeli u Beogradu, a potom i u Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu i drugim većim gradovima. Kada se sve zbroji, brojka može biti ona koju su objavili inozemni mediji poput BBC-ja, oko 100.000. U Beogradu ih nije bilo toliko, ali sasvim je moguće da je u svim gradovima zajedno bilo toliko ljudi.

Imate li neku nadu da bi se nešto moglo promijeniti? Postavili ste svoje zahtjeve. Tražite nove izbore ako ne udovolje vašim zahtjevima.

Zahtjevi se mijenjaju iz dana u dan, što ovisi o tome tko povede prosvjede. Oni nisu organizirani iz nekog centra. To je doslovno mala organizacija i sa svojim idejama zna započeti prosvjede. Danas je svoje sudjelovanje najavila organizacija SKOJ. To su sve mladi studenti, ljevičari. Prije toga bilo je raznih predstavnika, raznih opcija. Svi su nezadovoljni situacijom. Osnovni zahtjev je taj da se nešto mora promijeniti.

Dali su vam podršku i sindikati vojske i policije. Daje li vam to osjećaj sigurnosti?

Nisam siguran koliki je postotak vojske i policije sudjelovao u tome. Politika je doslovno ušla u sve strukture tako da posvuda stvara opoziciju. Mislim da su mnogi nezadovoljni, da će se i drugi početi pridruživati, da će prosvjedovati i prosvjetari i drugi radnici. Primjerice, spominjat će se i kriza u tvornici Goša. Nadamo se da će se prosvjedi nastaviti i postati masovni jer će se jedino tako nešto dogoditi. Jedino tako će nas vlasti možda poslušati. Naime, na izborima očito ne možemo ništa učiniti.

Koji vam je uzor? Jesu li to nedavni prosvjedi u Rumunjskoj?

Nama su uzor prosvjedi u Južnoj Koreji. Ondje je premijerka Park Geun-hye imala neku financijsku aferu. Ljudi su se masovno okupljali mjesec-dva i uspjeli su je smijeniti. Ona je sada u zatvoru. Nadamo se da bi se nešto takvo kod nas moglo dogoditi. 

Je li intenzitet prosvjeda još uvijek isti? Neki mediji pišu da sve manje ljudi izlazi na ulice.

Ja sam čuo da je u ponedjeljak na ulice izašlo puno ljudi. Naravno, u subotu ih se okupilo jako puno jer je bio vikend pa su mnogi bili slobodni, a također su nam se pridružili sindikati vojske i policije. Ali mislim da broj prosvjednika ne opada.