Foto: Index

GORAN JUGOVIĆ kandidat je za gradonačelnika Splita liste Dišpet. Zašto Dišpet i kako to da ste se našli u politici?

"To nam je nešto najluđe što smo ikad učinili, a napravili smo dosta glupih stvari kada smo bili mlađi. Mislim da mi je ovo jedan od najluđih poteza, s obzirom na sve što mi se nakon toga desilo na privatnom planu. Ušao sam u nešto za što nisam očekivao da će biti ovako zapleteno. U Splitu sve kreće iz nekog dišpeta, premda toga u zadnje vrijeme nema puno. Cijela nam država ne funkcionira, ali nas zanimaju grad, kvart i ulica. U politiku smo ušli kada smo vidjeli tko sve sjedi u Banovini i kako se donose odluke. Oni su iskoristili priliku i ušli u to iz nekog svog interesa. Došli su do tih funkcija jer se mi nismo bunili i to smo i dopustili. To nas je toliko iznerviralo, pogotovo mene. Ako im dopustimo da i dalje rade kako su navikli, i moje će dijete dočekati ovakva situacija u gradu, ako ne i puno gora. Onda sam u jednom trenutku iz dišpeta rekao: "E sad više nećeš, sada ćemo se i mi kandidirati. Ući ćemo među vas." Jer sve što smo radili, kao što je bio prosvjed protiv uhljeba pred Banovinom, to je sve čudo od tri dana. Ljudi to brzo zaborave, a oni nastave raditi po svome i zapravo se ništa ne mijenja. Tek kada uđeš među njih, tek tada se nešto može konkretnije postići, glasati, davati prijedloge. Onda se možda stvari počnu mijenjati. Baš iz tog dišpeta smo ušli u cijelu ovu priču."

Iz svega rečenog da se zaključiti kako držite da je situacija u Splitu loša?

"Situacija je očajna. Ja se nisam bavio politikom do prije četiri, pet godina. Cijeli život sam bio u sportu, igrao sam ragbi, nije mi bila ambicija baviti se politikom. Htio sam raditi svoj posao. Završio sam za fizioterapeuta, pokušao sam naći posao. Javio sam se na tridesetak natječaja. Iako sam imao rezultate da se zaposlim, nisam dobio posao. Vidio sam da je sve namješteno. Pokušao sam legalizirati kuću pa ni to nije išlo jer svatko ima neke svoje privatne interese na Marjanu. Jednostavno, trebalo je nešto mijenjati. Sve kreće iz Banovine. Koji god sam problem pokušao riješiti s dopisom, pokucati na vrata, sve bi završilo jednako. Od problema od tri kune pa do onoga od dva ili tri milijuna kuna. Nerješivo. Mogu izvaditi dvije kariole dopisa, mjesta s opasnim situacijama u gradu, gdje netko može poginuti. Jednostavno nikoga nije briga."

Što bi Dišpet napravio da dođe na vlast u Splitu? Što ćete ponuditi biračima?

"Drukčiji smo od drugih. U našem programu orijentirali smo se na nekoliko ključnih problema jer po nama su ovo komunalni izbori. Ne obećavamo stvari za koje nema ovlasti ni gradonačelnik ni Gradsko vijeće. Mi možemo iz Splita dati inicijativu, ali ne možemo mijenjati zakone. Prvo je komunalni popravak grada, vrtića, škola, sanacija cesta, nogostupa. Želimo omogućiti invalidima i materama s dicom normalni prolazak. Drugo, problematika vezana uz sport i djecu. Većina sportskih klubova teško preživljava i jedva funkcionira, i mi u gradu, odnosno državi uopće nemamo pregled djece koji je besplatan, nego ako se dijete želi baviti sportom, mora dva puta godišnje raditi preglede koji koštaju 150-200 kuna. Treće, pristup invalidima. Radio sam dugo s osobama oboljelima od multiple skleroze. Ne funkcionira ništa ili funkcionira vrlo malo toga. Četvrto, kompleks oko Poljuda. Tu se može zaraditi lijepi novac i od toga financirati Hajduk da nije na proračunu grada. Napraviti etažne garaže do pomoćnih terena. Dakle, svi autobusi koji ulaze sa strancima u grad plaćali bi tu i parkirali, i tako bi se projekt isplatio. Ako je izračunato da mali parking kraj Starog placa donosi godišnje šest i pol milijuna kuna prihoda, onda bi taj parking donosio znatno više. S još dva parkinga u gradu mogli bi pokriti cijeli sport, da ne napominjem kako svaki autobus u bilo kojem gradu u Hrvatskoj plaća između 300 i 700 kuna iskrcavanje turista, a Split je jedini koji to ne naplaćuje. To bi mogla biti financijska injekcija koju bi usmjerili u sport. To ne košta milijune, sve se riješi s par odluka na Gradskom vijeću i omogućava život sportu i osobama s posebnim potrebama."

Vodite Udrugu Merjan koja okuplja bespravne graditelje na Marjanu.

"Udao sam se na Meje, inače sam iz  Varoša. Našao sam se u toj problematici, tj. u kući koju je sagradio ženin dida. Ta kuća postoji od 1954. godine poviše plaže Kašjuni. Nalazi se u zoni R3 u kojoj ja mogu imati restoran ili hotel, sve ugostiteljske sadržaje, apartmane, a ne mogu imati stambeni objekt. U istom takvom statusu na Marjanu se nalazi još 13 objekata. Mi smo pokušavali da Grad to legalizira ovako kako je, s obzirom na to da se radio famozni katalog i to je sve na privatnoj zemlji. Ispada da smo uzurpirali zelenu površinu tipa park Emanuela Vidovića, mi došli i sagradili. No ta trećina Marjana, južne padine, privatna su površina. Južna strana je oduvijek bila poljoprivredna i dan danas u papirima nigdje nema tereta Park šume. Mi možemo ići na rušenje granica Park šume, ali nama to nije cilj. Mi ne želimo mijenjati granice, nego ostati tu živjeti. Gradu je ponuđeno više rješenja, ali na kraju se nameće zaključak da legalizacija nije problem Gradu i građanima, kao ni pojedinim političkim opcijama, nego zbog toga što pojedinci žele na tim padinama graditi još od 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća. Dio ljudi koji su se tu rodili, imaju rješenja iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, u kojima su predviđeni određeni objekti. Veliki dio te zemlje bio je oduzet za vrijeme Jugoslavije i mi smo tu živjeli kao posjednici, ne i vlasnici. Kada je došla RH, ta zemlja se vratila, ali ne kao Park šuma, nego takva kakva je bila oduzeta. Oranica, kuća, dvor, pašnjak..."

Što bi onda napravili s tim?

"Nađeni su modeli kako legalizirati te objekte bez mogućnosti daljnje gradnje na Marjanu koji je zaštićen s tri zakona. Treba shvatiti da te kuće ne mogu ostati u zraku. Imaju dva moguća rješenja. Ili srušiti sve ili legalizirati te objekte. Iako objekti nisu legalizirani, mi svi plaćamo komunalne doprinose gradu koji uprihođuje taj novac. Grad ne želi izdati rješenje da smo legalni, a s druge strane, sve ove godine od nas uzima novac."

Vodili ste prošle godine prosvjed protiv uhljeba, pa ste ipak dobili kućicu na Božićnom sajmu. Gradonačelnik Baldasar nije zamjerio što ste prosvjedovali protiv njegove kadrovske politike?

"Nije da on meni nije zamjerio. Meni su svi zamjerili. Imao sam poslije prosvjeda milijune poziva."

Je li zvao i savjetnik Marasović, on je bio jedan od prozvanih?

"Kako ne, ali nije samo on. Prosvjed nije bio vezan uz pojedinca, nije bio usmjeren ni prema Marasoviću ni prema Baldasaru."

Naljutio se bio i HČSP-ov vijećnik Podrug.

"Je, zato jer se i njegovo ime tamo našlo. Izvjesili smo milijun problema i razloga zašto radimo prosvjed. Onima kojima je prosvjed smetao, taj se osjetio prozvanim, imao je neki razlog za to. Na prosvjed nas je ponukalo to što u Gradu ništa ne funkcionira. Ima tamo krasnog svita što radi, ali u većini tih prostorija kad uđete prvo se osjećate da niste dobrodošli i s vrata vidite odgovor "ne može", a nisu ni čuli vaše pitanje, Nakon tog prosvjeda pred Banovinom, jedan dan sam naletio u komunalno. Nije bilo nikog na cijelom katu, svi su bili na nekom poslovnom ručku u firmi Point. Ostavio sam im poruku da mi se jave kad se vrate sa žderanja iz Pointa da ne dolazim sutra s novinarima. Javili su se u sedam sati idući dan. To su te stvari na koje upozoravamo. Službenici imaju radno vrijeme, da rade četiri sata efektivno, puno bi se više problema u gradu riješilo. Taj prosvjed je bio upućen cijelom kolektivu u Banovini, a ne protiv pojedinaca. Pojedinci su se našli prozvani u svemu tome zato što su oni uzrok tome."

Kućicu ste ipak dobili, prosvjedu unatoč.

"Kućicu smo imali i godinu dana ranije. Predali smo papire, nisam očekivao da ćemo je dobiti, ali smo je ipak dobili. Tražili smo sredinu Rive, ali to mjesto je očito bilo namijenjeno kome je bilo namijenjeno. Radili smo, a kada je sve skupa završilo, i nije bilo tako kako su pričali. Za razliku od većine koji su držali kućice na sajmu, meni je u četiri večeri zaredom, za ovo što smo se takli u politiku, dolazila carinska inspekcija pa me pozvala dvaput sanitarna, tražili su da im objasnim gdje je u kućici zahod za djelatnike, a ja nisam organizator nego grad. Onda smo imali raspravu s gradom i sanitarnom, to se naknadno rješavalo. Bila je i porezna malo više puta, sve te stvari vuku jedna drugu. Kada vidite da vam dolaze češće nego drugima i da idu s namjerom kao da ste kriminalac, onda tu očito ima povezanosti politike i raznih inspekcija, i očito se može što se hoće, ako se nekome želi napakostiti."

Htjeli ste pomoći kazalište za Marulićeve dane, no ponuđene predstave bile su vam preskupe.

"Dio nas na listi ne radi, dio jedva preživljava. Nitko od nas nije poduzetnik s nekim znatnijim financijskim zaleđem, iako ima ljudi koji su radili u velikim firmama, ali su se makli jer takav posao ne podnosi obitelj. Prihodi su nam nikakvi, većina jedva spaja kraj s krajem, kao i većina građana. Zasad nemamo donatore. Išao sam otvoriti račun za nezavisnog kandidata pa sam šetao po bankama tri dana. Ni oni nisu znali točno model, uglavnom otvaraju račune strankama. Evo i to smo prošli tjedan napravili i sada račun moramo objaviti na svojoj stranici da ga ljudi vide. Ako što tko uplati, bit će super, ako ne, morat ćemo se snalaziti, sto kuna jedan, sto kuna drugi. Da skupimo novac za dva velika plakata, jer građani funkcioniraju po onome što vide, a ne po onome što ljudi govore."

Čemu se nadate na izborima?

"To su sve velike mašinerije s davno prodanom pričom. Mi se nadamo uspjehu, ne samo što smo novi, nego drukčiji od drugih. Ja ono što obećam i ispunim, a ono što ne mogu, neću nikada ni obećati. Zato nisam ni obećao tunel ili most. Realni smo dosta. Oni obećavaju što i mi pa puta deset, s tim da su sve te opcije ili njihovi stranački kolege sjedili u gradskoj vlasti 25 godina. I što su napravili?"

Marijana Puljak i Pametno su pridošlice na splitskoj političkoj sceni. Oni nemaju hipoteku  SDP-a ili HDZ-a.

"Oni su malo drugačiji parili u početku. Slao sam im brdo dopisa za razne nepravilnosti po gradu, tipa Todorićeve trafike Tiska za promet, no ni oni, kao ni drugi, nisu bili spremni govoriti o tome. Mene nije strah pričati o bilo kojoj temi. Mislim da u Gradskom vijeću nemaju što raditi ljudi koji će birati teme o kojima se neće pričati."

Dišpet je trebao biti u platformi MOST-a. 

"Mi smo bili u platformi MOST-a kada su se spremali parlamentarni izbori 2015. godine. Došli smo naknadno nakon što su razgovarali s Puljak i Živim zidom. Kao Dišpet smo ušli u tu priču. Oni su uporno pričali o HDZ-u i SDP-u kao dvoglavom zmaju pa su ušli u koalicijsku vladu s HDZ-om. Na sve naše upite da nam to objasne kako bi vidjeli što ćemo dalje, nitko se nije odazvao. Ni Grmoja, ni Petrov, ni Kovačić, radi kojeg sam ja i ušao u sve to. Nikad nismo dobili odgovor. Nakon toga smo izašli iz te priče. Čašu je prelilo kada su Pauletića stavili za doministra. Pauletić se pojavio na dva sastanka koje smo organizirali u kotaru, izbacio je dva članka i postao doministar. Na to sam ja napisao Kovačiću da je to super jer sam i ja putovao po svijetu i vidio razne građevine, pa ne bi bilo loše da mene stavi za ministra graditeljstva. Nitko na to nije odgovorio. Nakon toga su nas kontaktirali kada se raspala vlada, poslali su Omrčena da pregovora sa mnom. Mi smo otišli sa Stipom Petrinom koji se isto maknuo od njih. Išli smo dati ruke, a na kraju je ispalo da mi sastavljamo listu. Bili smo izvarani i prevareni, kao i većina ljudi što se tiče MOST-a. Mislio sam da su dobra priča, a ispali su najveće razočaranje u mom političkom angažmanu."

Evo i Pauletića opet.

"Split ima četiri ili pet članova stranke MOST, nema ih više od toga. Siniša Jonjić maknuo se od MOST-a, gospođa Sanja ne podržava Pauletića, Silvio Lušić podržava Pauletića, i tu je još neki Amerikanac. Petog nisam upoznao. Pauletić nikada nije bio kandidat simpatizera i članova MOST-a u Splitu. Pogledajte ljude oko nas i njega. Vidjet ćete koliko je ljudi koji su bili dio inicijative MOST-a u Splitu kod mene, a koliko kod njega. Vidjet ćemo kada predaju listu. Je li to lista MOST-a ili Pauletića. Četiri građanske inicijative MOST-a su se osnivale i rasipale u Splitu upravo zbog odluka MOST-a. Nakon toga se većina maknula i sada imamo Pauletića kojeg su nametnuli Grmoja i Petrov. Postavlja se pitanje. Čiji je on izbor? Splita, Zagreba ili Metkovića?"