Foto: Delo, Osmica, RTV revija, TV novosti, Start

INDEX u suradnji s YugoPapirom prenosi članak i fotografije objavljene 1980. godine, za vrijeme Titovog posljednjeg ispraćaja u Beogradu, koji u cijelosti možete pročitati u nastavku.

SVIBANJ 1980: Nikada u povijesti čovječanstva svijet nije bio tako složan, kao u želji da dostojno, s punom ljubavlju i poštovanjem oda posljednju počast svom građaninu, koji je cijeli život poklonio težnjama da tom istom svijetu bude bolje, da živi u miru i blagostanju. Smrt takvog velikana bila je jedini mogući povod, da se u prilično napetom trenutku svjetske povijesti, u istom gradu okupe najviši predstavnici zemalja svijeta uzajamno prijateljskih i onih manje prijateljskih, koji su na sve drugo morali zaboraviti, osim na svoju dužnost i potrebu da sigurno najvećem među državnicima naše epohe odaju posljednju počast i sve znake poštovanja i divljenja.

"S Titom umire posljednji lider ovog stoljeća koji je uživao opću podršku i simpatije čitavog svijeta. Tito je sve do svoje smrti bio autentičan borac za svjetski mir", rekao je generalni sekretar KP Španjolske Santiago Carrillo.

Možda više od svih riječi govorile su suze predsjednika Republike Zambije Kennetha Kaunde, koje on nije mogao, niti želio zaustaviti pred odrom svog prijatelja i suborca Josipa Broza Tita, koji je toliko mnogo učinio za narod njegove zemlje, za narod Afrike, za potlačene i nezadovoljne širom sveta.

Prvi put otkako postoji Rim, na ulicama ovog drevnog grada velikim plakatima je oglašavana smrt jednog stranog državnika. Naslovi u najpoznatijim talijanskim novinama najbolje govore o poštovanju koje je u toj zemlji uživao naš Predsjednik:

"Tito je umro", "Umro je posljednji među velikanima" "Nestao je veliki patriot, revolucionar i borac za mir" ...

Pertini: Cijelog života se borio za svjetski mir

Možda je osjećanje naših susjeda najbolje i najpotpunije izrazio prvi među njima, šef talijanske države Sandro Pertini:

"Tita će oplakivati svi koji vole slobodu, jer je Tito, više nego bilo tko drugi, iskreno volio slobodu i mir u svijetu. Za svjetski mir borio se cijelog života, bio je jamac tog mira. Osjetit ćemo svi mi Titovo odsustvo..."

U dalekom Meksiku, koji je Tito posjetio dva puta i gdje je ostao u najljepšem sjećanju ljudima, list "El Universal" je pisao:

"Jugoslovenski lav koji je pola stoljeća upravljao Jugoslavijom razumio je da istinska nezavisnost njegove zemlje ne može biti odvojena od borbe da takvu istu nezavisnost steknu i ostale zemlje koje pritišće kolonijalizam starog i novog tipa."

Koliko je Tito bio voljen i poštovan u Norveškoj, zemlji s kojom nas vežu zajedničke patnje i dugogodišnje prijateljstvo, najbolje govori podatak, da je na vijest o smrti našeg Predsjednika u studio norveške televizije došao osobno predsjednik vlade Odvar Nordli, da umjesto dežurnog spikera svojim sugrađanima prenese tužnu vijest o smrti prijatelja svog naroda i svih naroda svijeta.

Posljednja Titova poruka koju je nekim državnicima svijeta uputio u veljači iz bolesničke postelje bila je poziv da se učini sve kako bi se dramatična međunarodna situacija pobijedila mirnim sredstvima, pregovorima i popuštanjem zategnutosti.

Vječiti borac za mir

Vječiti borac za mir ostao je to i poslije svoje smrti. Ono čemu je uvijek težio, on postiže i kada više nije među živima: u jednom gradu se skupljaju državnici, predstavnici tri milijarde i 700 tisuća stanovnika svijeta, događa se nešto što je do prije nekoliko dana bilo nezamislivo, nešto što u ovoj teškoj međunarodnoj situaciji može izazvati uzdah olakšanja i nadu u bolje dane.

A u svemu tome najprisutniji je baš onaj koga više nema. Zar to nije najbolji dokaz koliko Titov duh i dalje živi u svijetu, kolika je veličina i snaga njegove nepokolebljive ličnosti, koliko zaslužuje ljubav i poštovanje cijelog svijeta.

"Razjedinjeni svijet se ujedinjuje u priznanju Titu", napisali su dopisnici Šri Lanke iz Beograda, a u uvodniku najtiražnijeg dnevnika "Daily Newsa" iz Colomba piše:

"Čovječanstvo, koje manifestira jedinstveno priznanje predsjedniku Titu, ne može mu odati veću počast nego što je podrška njegovoj borbi za mir, njegovoj obrani prava svih nacija - malih i velikih podjednako".

Ono što se nikada u povijesti čovječanstva nije dogodilo, dogodilo se u Beogradu, na dan odavanja posljednje počasti preminulom velikanu. Naš glavni grad bio je domaćin 208 delegacija iz 126 zemalja. Na okupu se našlo 38 šefova država, pet prinčeva, sedam potpredsjednika republika, šest šefova nacionalnih parlamenata, 10 predsjednika vlada, tri potpredsjednika vlada, 11 ministara inozemnih poslova, 20 članova vlada, 21 državni službenik itd.

Jedinstveni događaj u povijesti svijeta

Taj "summit čovječanstva", jedinstven skup u povijesti svijeta, upečatljivo je svjedočio o tome koliko je cijenjen naš Predsjednik, koliko smo dužni nastaviti njegovim putem ...

Nije čudo što su u smislu Titove posljednje državničke poruke mnogi državnici svijeta izrazili spremnost da svoj boravak u Beogradu, prilikom odavanja posljednje počasti velikanu, iskoriste i za razgovore u cilju smanjenja nesuglasica i strahovanja izazvanih krizom među supersilama.

Svjesni da time ne remete odavanje počasti jednom velikanu, već na svoj način vraćaju dio duga vječitom borcu za mir i dobre odnose među zemljama svijeta, u Beogradu su razgovarali prvi ljudi dvije Njemačke, Schmidt i Honecker, Indira Ghandi je imala sastanke sa Hua Guofengom i Schmidtom, glavni tajnik UN-a Kurt Waldheim je održao prvi službeni susret s iranskim ministrom inozemnih poslova Ghotbzadehom, potpredsjednik SAD-a Mondale vodio je razgovore s Adolfom Suarezom, Kennethom Kaundom i Raymondom Barreom ...

Mnogi su ovih dana primijetili da je u Titovom životu postojala samo jedna borba iz koje on nije izašao kao pobjednik, ova posljednja protiv neumoljive bolesti.

Ali, je li to zaista bila posljednja borba? Ne dokazuje li sve ovo što se u našem glavnom gradu događalo da Titova borba za mir i blagostanje u svijetu još traje...

(RTV revija, 1980.)