Foto: FaH

SKUPE sportske dvorane, svojevrsne spalionice javnog novca izgrađene u vrijeme rukometnog prvenstva, impresioniraju premijera Plenkovića koji često voli isticati kako nije impresioniran. U Zadru se jučer Sanaderov nasljednik divio Višnjiku. "Drago mi je da je dvorana na Višnjiku, izgrađena za Rukometno prvenstvo 2009. godine, isplativa, da ostvaruje dobit i da je non-stop zauzeta", kazao je Andrej Plenković.

Odgovorni premijer ne bi se trebao olako razbacivati pojmovima isplativosti i dobrog poslovanja, jer građani i danas plaćaju troškove rukometnog ludila iz Sanaderova doba. Gradnja i održavanje šest rukometnih dvorana, među kojima je i ova zadarska, iznosili su oko 1,8 milijardi kuna. Rukometno prvenstvo poslužilo je za prevaru u kojoj su u sprezi politike i građevinara troškovi izgradnje bili dva do tri puta veći od realnih. U modelu javno-privatnog partnerstva, javni su troškovi nekim čudom stalno rasli.

Evo što je Plenkoviću isplativo

Konkretno, u slučaju dvorane Višnjik, vlada je svojevremeno osnovala povjerenstvo za utvrđivanje stvarnih troškova vlade. Početni udio države od 70 milijuna kuna u izgradnji skočio je na 111 milijuna kuna. I državna revizija je utvrdila kako gradnja i upravljanje dvoranama nije učinkovito. Troškovi zaduživanja Grada Zadra i društva Višnjik za gradnju dvorane iznosili su blizu 500 milijuna kuna. Pri tome je revizija zaključila kako je zaduženje grada preko obveznica kod Hypo banke bilo iznimno nepovoljno. Eksplodirao je i broj zaposlenih za više od 100%, pa ih umjesto planiranih 19 radi 48.

Višnjik je posljednju godinu koja je javno dostupna zaključio u plusu s dobiti od 373.500 kuna. No važno je brojku staviti u pravi kontekst. Iz državnog se proračuna godišnje isplaćivalo 10 milijuna kuna, a zajedno s dotacijama Grada Zadra prihodi od potpora iznosili su oko 16 milijuna kuna. Bez novaca iz proračuna, ova gradska sportska tvrtka bila bi milijunski gubitaš.

Gradnja sportskih dvorana za mnoge je ekonomske stručnjake uvjerljivo najpromašenija investicija u Hrvatskoj, jer njihove goleme troškove održavanja ne mogu pokrivati spektakli koji su ih trebali puniti. Pod izlikom da će sportske dvorane biti od koristi svim građanima, nemilice se trošilo. Tako su građani prvo preskupo plaćali gradnju, a danas održavanje i kredite, ali i ulaznicu, žele li zaplivati u bazenu. Ako i posluju u plusu, kao ova zadarska, to je rezultat prelijevanja novaca iz proračuna, što bi premijer svakako morao znati.