"Ali tu je došao netko zle energije, samoživ, sebi bitan, a drugima nebitan lik i sisao je, uzimao, krao i proždirao njenu energiju. Nisam to odmah primijetio, ali prije početka probe izvodim Seve na binu kao i mnogo puta pre toga, a ona krhkog glasa pita: ''Đole, gdje mi je dijete? Hoću da ga zagrlim pa da počnemo probu.'' Odgovaram da ne znam, ali da ću brzo da ga nađem. I nađem ga, ali osoba koja sisa energiju ne želi da ga dovede do bine, već želi da Seve dođe u svlačionicu. Tada mi se otvorila slika što se događa i zašto je tužna. Nešto sam rekao toj osobi što sisa energiju, možda na malo ružan način, no to će ostati tajna, ali je odmah uzeo Aleksandra i doveo ga do bine, proba je prošla uspješno. Svi su nasmijani, spremamo se za koncert i Seve je sretna, došlo je toliko ljudi da smo mogli još jedan koncert sutradan napraviti, ali joj je pogled tužan i duša tiha (...) Ona čini pet-šest koraka, staje ispred mene, zaklanja prostoriju kragnom i kostimom, ja vidim taj lik koji nikada neću zaboraviti. Da sam slikar, to bi bilo remek-djelo tuge izloženo u nekom pariškom muzeju", napisao je Igor i skupio hrpu komentara podrške ispod fotografije Severine i njezinog sina.