Foto: Udruga Krijesnice

DJECA iz cijele Hrvatske koja su se liječila od malignih bolesti prošli tjedan su boravila u Fužinama na ljetnom kampu, kojeg je za njih organizirala udruga Krijesnica. U predivnom kraju Gorskog kotara 37 djece iz Hrvatske i nekoliko njih iz Srbije uživalo je u bogatom programu ovog rehabilitacijskog kampa.

Dane provedene u bolnici, u kojoj su ovi hrabri mališani proveli mjesece, a neki i godine, sad su zamijenili daleko boljim mjestom. Uspjeli su pobijediti bolest, a u kampu su pokazali i nevjerojatne sposobnosti.

Akcija od 8 sati

Predaha gotovo i nisu imali, a suze su krenule tek kad su se rastajali nakon tjedan dana uživanja s prijateljima i voditeljima. S djecom je boravilo i 15 voditelja koji su vodili radionice i pazili ih. Voditelji su bili dijelom zaposlenici udruge te volonteri koji su prošli njihovu edukaciju. Uz njih su bile i po jedna liječnica i medicinska sestra, ali njihovu pomoć, na sreću, nisu trebali.

Dan bi im započeo ustajanjem u osam ujutro nakon čega su djeca morala pospremiti svoju sobu. U svakoj ih je bilo po troje, četvero pa su morali to timski odraditi ako su htjeli dobru ocjenu.

Naime, prvo su voditelji obilazili i ocjenjivali urednost soba, da bi potom djeca ocjenjivala sobe voditelja.

"Jedan je dječak prvi dan zvao mamu plačući da on mora pospremiti krevet. A već je treći dan korio prijatelja iz sobe da nije dobro pospremio. Na kraju smo imali najurednije sobe s najvećim brojem cvjetića. Djecu to jako motivira. Neka nikad nisu spremala krevet niti se sama počešljala. Sad su se prvi put odvojili od roditelja i tu smo im dali da sami obavljaju aktivnosti. Na kraju su svi dobili petice za urednost. Jako im je puno značio taj osjećaj da sami mogu nešto napraviti i priznanje za njihov trud", rekla nam je direktorica Krijesnica, Mirela Stanić Popović.

Nakon ocjenjivanja sobe, djeca su imala doručak te potom dvije radionice. Zatim ručak i odmor. Međutim, kako nam je rekla Mirela koja je s djecom boravila u kampu, nitko se nije odmarao.

Navečer su zaspali k'o top

"Umjesto odmora, oni bi se nakon ručka nastavili igrati i zabavljati. Potom su imali užinu te treću radionicu. Zatim bi sami morali pospremiti rekvizite korištene u radionicama, a onda je bilo vrijeme za večeru nakon koje je uslijedio raznovrstan program. Tako su igrali društvene igre, imali smo kviz znanja, a organizirali smo i talent show na kojem je svako dijete pokazalo što zna. Jedna djevojčica je u pet minuta nacrtala prekrasnog konja, netko je pjevao, netko svirao. Pokazali su da imaju razne talente.

Dan bi im završavao u 22 sata odlaskom na spavanje, kad bi svi potonuli od umora", rekla nam je Mirela Popović Stanić.

Kako i ne bi kad su ih brojne aktivnosti umorile. Tako su imali sportsko-rekreativnu radionicu na kojoj su igrali nogomet, odbojku, graničare, učili su plesne korake i koreografiju. Posebno im je zanimljivo bilo kajakarenje na jezeru. Udruga ima svoja dva kajaka koja redovito koristi na kampovima, a ove su godine po prvi put imali streličarstvo. Tečaj iz streličarstva držala je djevojka koja je državna prvakinja, a upravo su kajak i streličarstvo djeci bili najzanimljiviji.

Besplatan kamp za djecu koja su se liječila od malignih bolesti

Kamp je besplatan za djecu, a udruga ga financira preko raznih izvora. Fužine su im, kaže, odlično rješenje zbog klime, prirode te blizine autoputa pa su za tren u Rijeci ili Zagrebu.

A osim sportske, djeca uživaju i u umjetničko-kreativnoj radionici na kojoj sami uz upute izrađuju predmete koje kasnije mogu koristiti. Ove su godine izrađivali okvire za slike, a u jedan su potom kao uspomenu stavili zajedničku sliku iz kampa.

Dječji savjeti za liječnike i roditelje

"Djeca su govorila o vlastitim iskustvima tijekom liječenja pa su davala poruke upućene medicinskom osoblju, o tome kako bi se ono trebalo ponašati prema oboljeloj djeci. Zatim su jedni drugima izražavali riječi podrške.

Djeca su govorila kako im je pomoglo kada bi vidjeli svoje majke nasmijane, pa su drugoj djeci koja su bolesna i nisu u kampu uputili poruke podrške i savjetovali im što im može pomoći. To su druženja s obitelji. Zatim su rekli kako je dobro plakati kad je netko tužan, da time nisu nikakvi slabići.

Za roditelje su još rekli da im je tijekom liječenja smetalo što su se previše brinuli, pa ih tjerali da jedu ono što ne žele. Liječnicima su savjetovali da budu vedriji prema djeci koja se liječe, da bolje komuniciraju s njima te da imaju više vremena da im odgovore na pitanja koja ih zanimaju", ispričala nam je Mirela.

A osim brojnih radionica, ono što im je bilo posebno interesantno bila je njihova pustolovna akademija, kako su je nazvali. Tada se, kaže Mirela, djeci postave izazovi da osvijeste vlastitu snagu te da im se pokaže kako su jednako vrijedni i snažni kao i sva druga djeca.

S HGSS-om u nove izazove

"S HGSS-om smo im za ovu pustolovnu akademiju dogovorili penjanje na stijene. Penjala su se i djeca koja uslijed liječenja imaju poteškoće s kretanjem. Zatim smo imali prelazak preko provalije po užetu. Tražili smo životinje prema njihovim tragovima, organizirali smo im logičke igre i vježbe motoričke spretnosti.

Zatim smo išli u posjet špiljama od kojih je jedna 80 metara ispod zemlje. Uživali su tamo. Potom smo išli u obilazak jezera Baer, pa u špilju Lokvarku i park šumu Golubinjak. Jedan dan smo ih odveli u Rijeku na zvjezdarnicu gdje smo gledali film o nastanku planeta i mjeseca", rekla nam je direktorica Krijesnica.

U kampu su proslavili i rođendan jednog djeteta, koji je zapravo, kaže nam Mirela, bio proslava za sve njih, budući da su svi oni tijekom liječenja bar jedan svoj rođendan proveli u bolnici.

Za ovu su proslavu, kaže, napravili veliki plesni party. A tijekom sedam dana kampa su se rodile i neke simpatije i nova prijateljstva, otkrila nam je Mirela, dodajući kako su djeca jedna drugoj pisala i poruke.

Prekrasne dječje poruke koje su pisali jedni drugima

"Jedni su drugima dali poruke, no mi smo ih pročitali da vidimo da nema slučajno kakva uvreda, međutim ne, to su bile porukice ispunjene ljubavi", rekla nam je Mirela.

"Draga Magdalena, ti si ponos, čudo i inspiracija naše zemlje", napisala je jedna djevojčica drugoj.

"Maja, falit ćeš mi jako. Falit će mi smijanje s tobom. Nadam se da ćemo se vidjeti opet. Ako želiš, pliz daj mi svoj broj", napisao je jedan dječak. Još jedna simpatična porukica glasi: "Naj si mi frend i plakat ću kad budeš išla ća".

Priča o bolesti

A u kampu je kao voditeljica bila Mirka Šafarić Vučko, studentica psihologije koja će uskoro diplomirati, a budući da već dugo volontira u Krijesnicama, tako je radila i s djecom u kampu.

"Starija djeca su otvoreno govorila o bolesti i liječenju koje su prošli. No i o svojim strahovima od mogućeg povratka bolesti. O tome smo razgovarali na psiho-dramskoj radionici jer je to dio njihovog života i to se ne smije gurati pod tepih. A ovako su se lakše osjećali kad su jedni s drugima razmijenili iskustva s liječenja, kako im je bilo kad su gubili kosu, imali mučnine, što im je pomagalo. Sve u svemu, radionica im je pomogla da se bolje nose sa svojim osjećajima", zaključila je Mirka.