Foto: Hina

Ministar u borbi za hrvatske proizvode

Tolušić je i od ranije poznat po svojem stavu da bi hrvatski proizvod trebao biti ispred tuđega. Prošle godine je tako najavio uvođenje reda u uvozu. Tada je rekao da nema ništa protiv uvoza, ali da se mora podvući crta i odlučiti koja je najniža razina kvalitete proizvoda koji mogu doći na hrvatsko tržište. Tolušić je inzistirao i na donošenju Pravilnika kojim se izjednačila procedura za stavljanje  u promet domaćih i stranih vina. U prijevodu, ministar se izborio za to da uvozna vina moraju proći analize prije stavljanja na tržište. Također je tražio da se donese zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom kojim je Vlada regulirala nelojalnu konkurenciju, dampinške cijene i uvoz prehrambenih proizvoda.

>> Tolušić proključao: "Dopustio se uvoz svega i svačega. Uvodimo red!"

>> Tolušić uveo ista pravila analize i ocjenjivanja za domaća i uvozna vina

Razvila se rasprava

S ministrom se složio velik broj komentatora na Facebooku.

"Hrvati pod hitno moraju povećati udio vlastitih proizvoda u trgovačkim lancima ili mijenjati kulturu kupovanja. Već dugi niz godina pšenica više nije osnovni sastojak kruha, nego prevladavaju skupe smjese iz uvoza. Što znači da i domaći proizvođači silom prilike kupuju gotove smjese iz uvoza i od njih proizvode kruh hrvatskog podrijetla. Ne bi bilo loše poticati proizvodnju gotovih smjesa u RH, pošto su se navike naših građana uvelike promijenile. Jednostavno u današnje vrijeme je teško razlučiti što je to hrvatski, a što proizvod iz uvoza!??", misli jedna od komentatorica ispod ministrovog posta.

"Sve bi lokalno trebalo uzimati, pa makar bilo i zericu skuplje. Ono što je najveći problem i zašto mi ne možemo konkurirati vani su silni nameti koje naši poduzetnici imaju", pišu drugi.

Međutim, bilo je i onih koji ne mogu prijeći preko cijene koja hrvatskim proizvodima ponekad uvelike odmaže.

"Kao otočanin ću uvijek kupovati u Lidlu prije nego Konzumu jer imaju u svim trgovinama iste cijene, dok Konzum zimi ima 30% veće cijene, a ljeti na to doda još 30%. Ta pljačka me puno više smeta od toga odakle je kruh, ako smo EU onda smo jedno tržište. Hrvatski kruh u Austriji, austrijski u Hrvatskoj... pa tko vrijedi leti, tko ne leti ne vrijedi...", piše jedan komentator.

"Pohvalno, ali... u Danskoj npr. nitko ne treba trubiti da se kupuju danski proizvodi, Dancima je to krvi, oni štite svoja radna mjesta i svoj standard. Ali, kao što rekoh, Danci imaju primanja pa mogu kupiti svoj proizvod iako je možda skuplji, dok Hrvati krpaju kraj s krajem i ne gledaju deklaracije jer moraju kupiti najjeftiniji...