Foto: Getty Images / Guliver Image
REAL je sinoć izgubio od Betisa i već sedam bodova kaska za Barcelonom. Način na koji je Betis uzeo pobjedu na Bernabeuu pokazuje zašto je Primera najkvalitetnija nogometna liga na svijetu.
Zbog ovoga je Primera najbolja na svijetu
Postoji nekoliko liga koje imaju zdraviju strukturu i infrastrukturu od Primere. Postoji ih dosta u kojima je borba za naslov puno uravnoteženija. Postoji ih nevjerojatno puno koje bipolarizacijom lige i brojačima sudačkih previda ne podsjećaju na dosadnu i vječnu jeftinu sapunicu. Ali ne postoji baš nijedna liga svijeta koja ima ovoliko "Betisa". Klubova srednjeg ili nižeg ranga koji će stići na Bernabeu ili Camp, tražiti igru i dominaciju i tako otkidati od usta najvećima. Villarreal, Eibar, Betis, Athletic Bilbao, Celta i Sevilla samo su neki od klubova koji po financijskim mogućnostima puno zaostaju za najbogatijim klubovima svijeta, ali zato protiv svakog prikazuju sebi specifičan nogomet, s jasnim zakonitostima i uzorkom u kojem se vide i trenerska ruka i igračko uho za takve ideje. To rade i protiv triju najjačih klubova u ligi. Koja spadaju, usput rečeno, među 5 najboljih klubova na svijetu. Netko voli glamur Premiershipa, netko frenetičan tempo Bundeslige, netko romantične uspomene na Seriju A, ali nigdje na svijetu se ne igra kompletniji nogomet, onaj u kojem nema skrivanja i u kojem je najveći poraz uopće ne igrati. U jednoj rečenici - u Primeri se igra najbolji nogomet, ostalo su ukusi.
Sinoć, u utakmici Betisa i Reala, to je bilo jasno od prve minute. Betis nije došao kod prvaka Europe rezultat izboriti reaktivnom igrom, bunkerom i čekanjem kontre. Postavljen u 4-3-3 formaciju, Betis je u svakom trenutku, na svakoj u fazi napada imao po dvojicu igrača na svakoj strani koja "grle“ aut liniju, čime su uvelike povećali aktivno polje igre. Real u fazi obrane nije uspijevao uzeti loptu, njihova kompaktnost bila je razbijena u prvih par sekundi Betisova posjeda, kada je suparnik hrabro širio i podizao linije. Tehnički fantastična, iako širem puku prilično nepoznata postava Betisa, strpljivo je gradila posjed već od golmana, čekala da osovina Bale-Ronaldo ostavi defenzivnu rupu koju neki od veznjaka mora pokrpati, da bi okomicom iza leđa probili linije domaće momčadi. Tečan, logičan i apsolutno šarmantan nogomet na momente je podsjećao na sada već istrošenu Barceloninu generaciju koja je mogla na Bernabeuu držati loptu koliko god je htjela, bez ikakve opasnosti da je Real uzme. Ovako hrabra postavka, jasno, može biti smrtonosna protiv bilo koga, a naročito Reala. Eventualni gubitak lopte znači direktnu opasnost za gol u samo dva poteza. Što se i dogodilo dvaput, ali Betis to nije obeshrabrilo. A zasluge za to idu tipu koji je prokleto dobar u svojem poslu.
Underdog koji oduševljava
Quique Setién ime je poznato tek strastvenim pratiteljima španjolskog nogometa. Radi se o 58-godišnjem treneru koji je većinu svoje karijere proveo u nižim razredima španjolskog nogometa, gdje je uglavnom vodio klubove u viši rang. U jesen 2015. sjeo je na klupu Las Palmasa i spasio ga od ispadanja, a od kraja prošle sezone je trener Betisa. Klub s Kanarskog otočja bio je njegova premijera u elitnom rangu španjolskog nogometa, ali više od rezultata neutralce je osvojio stil igre. Fleksibilni Las Palmas iz kola u kolo se nadigravao sa suparnicima, strpljivo gradio napad od svojeg gola i htio pozicijskom igrom diktirati zbivanja na terenu. Rezultat ih je zbog takvog pristupa oštro kaznio, ali oni koji nisu emotivno vezani uz taj klub uživali su ga gledati bez obzira na ishod utakmice. Sličan pristup prenio je u Betis, a da ima muda i da točno zna što želi od svake utakmice pokazao je stavivši legendarnog Joaquina na klupu, premda mu je prije nekoliko dana dvama golovima donio pobjedu protiv Deportiva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Veliki Johannes Cruijff rekao je kako ne postoji veća nagrada od one da netko prepozna tvoj stil, a Setién je vrlo blizu tog postignuća. U ekipama limitiranima kvalitetom u odnosu na samu ligu nemojte očekivati golijadu, ali njegov Betis nudi mnogo više. Nogomet je, u neku ruku, prilično pasivan sport. U košarci ili rukometu golovi i poeni padaju stalno, a struktura igre je takva da se igra stalno pred suparničkim košem ili golom. Kada bi nogomet gledali iz te perspektive, on bi bio poprilično dosadan sport, s malo golova, a nekad i apsolutnom nemogućnošću kreiranja završnice. Njegov Betis ogledan je primjer toga kako se u nogometu može uživati i bez same završnice. Način na koji lopta cirkulira terenom, gdje je igrači zadržavaju i puštaju u pravom trenutku te logične i sinkronizirane kretnje kroz suradnju većeg broja igrača vrhunac su trenerskog posla. Ovaj Betis to ima.
Je li Zidane zaspao?
Prvenstvo se još nije zahuktalo kako spada, a Kraljevski klub iz Madrida već ima 7 bodova manje od najvećih rivala. Budući da se radi o kadrom najkvalitetnijoj momčadi na svijetu, to je sve samo ne nedostižno, ali početak prvenstva je vrlo slab za branitelja naslova. Zidane svoj uspjeh u Realu nije sagradio briljantnim taktičkim postavkama, velikim prilagodbama na suparnika ili kreiranjem specifičnog DNA za svoju ekipu. Shvativši da ima najmoćnije oružje od svih klubova koji spadaju u "teškaše“, odredio je dva cilja: fizički pripremiti momčad na dugu sezonu te psihološki urediti svlačionicu, ukinuti klanove, maknuti svoj ego na stranu i omogućiti slobodu s kojom se svaki igrač ugodno osjeća. Kad u prvih 11 imate igrače kakve ima on, to često zna biti dovoljno. Ali pitanje koje danas mori Zidanea je ono koje je mučilo sve trenere koji su osvajali velike trofeje – je li Real ostao na mjestu na kojem je bio lani i dopustio ostalima da ga sustignu ili mu se barem približe? Je li nadograđivao ono što je imao ili se zadovoljio postojećim?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Davanjem šanse Asensiju, Lucasu ili Mayoralu dokazuje da i dalje konstantno donosi svježu krv i konkurenciju u svlačionicu, ali je pitanje je li to dovoljno. Dokad će sjajne individualne partije uspijevati sakriti taktički prilično rudimentarnu igru Reala? Bale i Ronaldo su fenomenalni igrači, ali su najopasniji duo na svijetu tek kad im suparnik ostavi prostora za kontranapad. Većina momčadi u Primeri će to uskraćivati, a tu izlaze na vidjelo problemi igre Reala na postavljenu obranu. Osim Modrićevih dijagonala na Carvajala kada Bale uvuče suparničkog beka, Real nema nijednu uigranu kombinaciju i igra "na silu“. Klasa u nogometu lakše dolazi do izražaja u kup utakmicama, ali prvenstvenu konstantu mora donijeti igra koju najbolji igrači na svijetu oplemenjuju. Real Madrid i dalje nije u toj fazi, koliko god to groteskno zvučalo kad se govori o klubu koji je osvojio baš sve.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite
ovdje.
Facebook
Google
