HACHIKO, pas koji je živio u Japanu od 1923. do 1935., danas bi navršio 100 godina. Na svijet je stigao 10. studenoga 1923. u gradu Odate, prefakturi Akita. Zapamćen je po svojoj izuzetnoj odanosti svom vlasniku, ujedno sveučilišnom profesoru na Sveučilištu u Tokiju, Hidesaburu Ueni. Hachiko je svaki dan čekao na stanici Shibuya svog vlasnika da dođe kući, ali 21. svibnja 1925. Ueno je umro od moždanog udara na poslu.

Hachiko je nastavio dolaziti na željezničku stanicu svaki dan, punih devet godina, devet mjeseci i 15 dana. Čekao je svog vlasnika sve dok nije umro u dobi od 11 godina 8. ožujka 1935. godine.

Prema biografu Mayumi Itohu, zaposlenici željezničke postaje nisu voljeli Hachika. Smetao im je pa bi ga navodno polijevali vodom, a mladi su ga maltretirali i udarali. Hachiko je dobio bolji tretman tek nakon što je postao popularan u listopadu 1932., kada je u novinama predstavljen kao "pas koji čeka povratak svog pokojnog gospodara".

"Navečer bi Hachi stajao na četiri noge na vratima za prodaju karata i gledao svakog putnika kao da nekoga traži", napisao je Itoh, prenosi BBC.

Pokopan je kraj vlasnika, dobio je i nekoliko spomenika

Hachikova odanost vlasniku i danas nadahnjuju sve generacije. Njegovi ostaci pokopani su pored vlasnika na groblju Aoyama u tokijskom Minatu.

Brončani kip psa prvi je put postavljen na postaji 1934., a onda je recikliran za potrebe Drugog svjetskog rata. U kolovozu 1948. napravljen je novi spomenik Hachiku. Danas lokalci i turisti stoje u redu kako bi se fotografirali s kipom, koji je često ukrašen šalovima, šeširima, a tijekom pandemije koronavirusa i kirurškom maskom. Slični kipovi također su napravljeni ispred stanice Odate i Sveučilišta u Tokiju.

Hachikova priča adaptirana je u japanski film iz 1987. Hachiko Monogatar, kao i u američki film Hachi: A Dog’s Tale iz 2009.

Svake godine u travnju ispred stanice Shibuya održava se komemoracija za ovog posebnog psa. Ove godine 11. i 12. studenog proslavit će se 100. obljetnica njegovog rođenja.