U POPULARNOJ kulturi smatra se da su slonovi jedna od najinteligentnijih životinjskih vrsta. Prema jednoj studiji, čini se da slonovi oslovljavaju "imenima", žale za preminulima i općenito su životinje s izraženim osjećajem za zajedništvo. No, što je s takozvanim grobljima slonova? Jesu li ona doista stvarna ili je to još jedan čovjekov pokušaj romantiziranja stvarnosti?

Postoji priča koja tvrdi da umorni i stari slon, koji očekuje svoju smrt, odlazi od svoje obitelji i tiho napušta krdo ne bi li otišao na posebno mjesto gdje su mnogi njegovi preci odlučili umrijeti. Kaže se i da živi slonovi posjećuju ova mjesta ne bi li odali počast voljenim članovima obitelji kojih više nema.

Ljudi slonove vide kao društvene, empatične životinje koje vole suradnju i nikada ne zaboravljaju. Ipak, vrlo je malo dokaza da groblja slonova postoje, pa se vrlo vjerojatno radi o legendi. Unatoč tome, potrebno je naglasiti da su mjesta na kojima su pronađene kosti više slonova stvarna, ali su vjerojatno posljedica masovnog umiranja za vrijeme velikih suša.

Također, slonovi su među malobrojnim životinjskim vrstama koje pokazuju interes prema tijelima umrlih članova svoje vrste. Kao što je spomenuto na početku, neki stručnjaci misle da ovo zanimanje za tijela umrlih možda dokazuje da slonovi do neke mjere razumiju vlastitu smrtnost, piše Discover Wildlife.

Jedno istraživanje tima iz Ujedinjenog Kraljevstva i Kenije dokazalo je da slonovi uistinu pokazuju veći interes za slonovske lubanje u odnosu na lubanje drugih životinja. Također, zanimale su ih slonovske kljove, piše New Scientist.

Ipak, ovo nije dokaz da posjećuju kosti konkretnih članova svoje obitelji jer je istraživanje pokazalo da nisu uspjeli prepoznati lubanju mrtve pripadnice njihova krda od lubanja pripadnica drugih krda slonova. Karen McComb sa Sveučilišta u Sussexu napomenula je da bi njihov interes za lubanjama i kljovama umrlih jedinki njihove vrste mogao ukazivati na to da slonovi uistinu posjećuju kosti rođaka koji su umrli unutar njihova teritorija.