AKO RAZMIŠLJATE o nabavi mopsa, a patite od alergija, važno je znati da ti psi nisu hipoalergeni. Kao i sve druge pasmine, mopsi proizvode alergene u slini, urinu i peruti, a uz to se i izrazito puno linjaju. Ipak, to ne znači da suživot nije moguć. Uz odgovarajuće mjere i prilagodbe, osobe s blažim alergijama mogu dijeliti dom s ovim psima, piše The Vet Desk.

Kako nastaju alergije na ljubimce

Alergije na kućne ljubimce zapravo su pretjerana reakcija imunološkog sustava na bezopasne proteine koji se nalaze u životinjskoj slini, urinu i stanicama kože. Imunološki sustav, čija je uloga obrana od štetnih tvari poput virusa i bakterija, kod nekih ljudi pogrešno identificira te proteine kao prijetnju. Zbog toga oslobađa kemikalije, među kojima je i histamin, a one zatim uzrokuju alergijske simptome.

Simptomi se razlikuju po intenzitetu i mogu uključivati kihanje, curenje ili začepljenost nosa, crvenilo, svrbež ili suzenje očiju te kašalj i otežano disanje. U nekim slučajevima može se pojaviti i kožni osip. Takve reakcije mogu biti vrlo neugodne i bitno utjecati na kvalitetu života.

Mopsi i visoka razina alergena

Mopsi imaju kratku i glatku dlaku koja pojačano opada tijekom cijele godine. Zbog stalnog linjanja u prostoru se nakuplja veća količina dlaka koje na sebi nose alergene, što održava njihovu visoku razinu u domu. Glavni pokretač alergijskih reakcija je perut, odnosno mikroskopske ljuskice odumrle kože. Te su čestice iznimno lagane, lako se šire zrakom i jednostavno ih je udahnuti, što izaziva alergiju.

Treba naglasiti da osjetljivost na alergene varira od osobe do osobe. Netko može imati snažnu reakciju na jednu pasminu, a na drugu gotovo nikakvu. Zato je preporučljivo provesti neko vrijeme sa psom kojeg namjeravate udomiti kako biste provjerili hoće li izazvati simptome.

Kako smanjiti alergijsku reakciju

Osobe s blažim alergijama mogu živjeti s mopsom ako se pridržavaju određenih pravila i prilagode životni prostor. Preporučuje se razgovor s liječnikom o terapiji lijekovima ili injekcijama protiv alergija, a paralelno se može poduzeti niz koraka za smanjenje količine alergena u kućanstvu.

Redovita njega psa

Četkanje i kupanje ključni su za smanjenje količine peruti i dlaka u prostoru. Mopsa je potrebno četkati barem jednom tjedno, a za alergičare i češće. Time se uklanja mrtva dlaka koja bi inače završila na namještaju i podovima. Najbolje je psa četkati na otvorenom kako se alergeni ne bi širili po domu, a idealno je da taj zadatak obavi član kućanstva koji nije alergičan.

Kupanje jednom mjesečno posebnim šamponom za pse također pomaže. Ako pas ima osjetljivu kožu, potrebno je posavjetovati se s veterinarom o izboru preparata i učestalosti pranja. Iako nijedan ljubimac nije u potpunosti hipoalergen, redovitim kupanjem smanjuje se količina peruti na krznu i u zraku.

Održavanje čistoće doma

Redovito i temeljito čišćenje doma presudno je za kontrolu alergena. Korištenje usisavača s HEPA filtrom iznimno je učinkovito jer takvi filtri zadržavaju najsitnije čestice poput peruti, peludi i grinja. Potrebno je usisavati sve površine na kojima pas boravi, uključujući tepihe i tapecirani namještaj.

Glatki podovi, poput parketa ili pločica, lakši su za održavanje, pa je uklanjanje tepiha dobra opcija. Uz to, mokro brisanje podova podiže manje prašine od metenja.

Posteljinu, pseću i vlastitu, treba često prati na visokim temperaturama jer se na tkaninama s vremenom nakupljaju alergeni.

Manja izloženost alergenima

Razmislite o tome da psu ograničite pristup spavaćoj sobi. Budući da u njoj provodite velik dio dana, stvaranje zone s manje alergena može znatno pomoći. Nakon igre sa psom obavezno operite ruke i izbjegavajte dirati lice. Koristan alat su i pročišćivači zraka s HEPA filtrima, koji uklanjaju alergene iz zraka. Postavite ih u prostorije u kojima najviše boravite.

Alternativne pasmine za alergičare

Ako su vaše alergije teške, mops možda ipak nije pravi izbor. U tom slučaju možete razmisliti o pasminama koje se znatno manje linjaju, poput pudla, shih tzua ili bišona. Postoje i bezdlake pasmine kao što su meksički bezdlaki pas (Xoloitzcuintli) ili kineski kukmasti pas. Iako i oni proizvode alergene putem kože, sline i urina, za mnoge alergičare predstavljaju prihvatljiviji izbor.