MNOGI vlasnici pasa vjeruju da su njihovi ljubimci izuzetno pametni. No iako psi znaju biti iznenađujuće pronicljivi, skloni smo im ponekad pripisivati ljudske osobine koje možda i nemaju. To se zove antropomorfizacija. Upravo zbog toga često precjenjujemo njihovu stvarnu razinu inteligencije, piše Psychology Today.

Mnogi ljudi vjeruju da njihovi psi pokazuju empatiju, ljubomoru ili čak pokušavaju nešto smišljeno sakriti. Iako takve tvrdnje zvuče simpatično i često se temelje na iskustvu, znanstveno ih je teško potvrditi. Mjerenje stvarne emocionalne i intelektualne sposobnosti pasa vrlo je izazovno, posebno kada se uspoređuju s ljudima.

Što o psima kaže znanost?

Istraživanja objavljena u Scientific American posebno su se usredotočila na iznimno inteligentne pasmine, poput border collieja. Znanstvenici su otkrili da mnogi psi mogu razviti određeni "rječnik" - prepoznaju osnovne naredbe, svoje ime, kao i pojmove poput "šetnja", "večera" ili "igračka".

U jednom zanimljivom eksperimentu istraživači su testirali deset posebno uvježbanih pasa. Cilj je bio saznati mogu li psi razumjeti ne samo naziv, već i funkciju predmeta. Učili su ih razlikovati dvije skupine igračaka: one za povlačenje (poput užeta) i one za donošenje (poput lopte). Uz te igračke povezivane su riječi "vuci" i "baci".

Psi koji razumiju funkciju predmeta

Nakon četiri tjedna treninga, psi su dobili potpuno nove igračke koje su imale istu funkciju kao one iz treninga. Kada im je rečeno da donesu "vuci" ili "baci", u dvije trećine slučajeva odabrali su pravu igračku, iako je prethodno nisu vidjeli. Time su pokazali da mogu povezati riječ s funkcijom predmeta, sposobnost koju djeca razviju u dobi od oko 14 mjeseci.

Iskustvo iz stvarnog života

No, kako psi reagiraju u stvarnim, nepredvidivim situacijama? Autor članka podijelio je vlastitu priču sa svojim zlatnim retriverom Hunterom i mačkom Hankom. Jedne večeri, autor je slučajno ostavio mačka vani. Ubrzo je primijetio da se pas ponaša neuobičajeno. Stalno je trčao unutra i van, obilazio kuću i gledao vlasnika, kao da pokušava nešto reći.

Autor je slijedio Huntera do bočne strane dvorišta, gdje je ugledao mačka Hanka kako sjedi na grani drveta, kojega je opkolio kojot. Pas ga je očito doveo točno do mjesta gdje se mačak skrivao. Vlasnik ga je uspio spasiti i odvesti veterinaru, gdje se oporavio od ugriza.

Je li pas doista znao da treba pomoći?

Pitanje koje se postavlja jest: je li pas razumio da je mačak u opasnosti i odlučio potražiti pomoć, ili je samo reagirao na nešto što mu je bilo neobično ili uznemirujuće? Bez mogućnosti verbalne komunikacije, teško je s potpunom sigurnošću procijeniti razinu inteligencije kod životinja. No jedno je sigurno, njihova privrženost, instinkt i sposobnost promatranja često nadilaze naša očekivanja.