PRIZORI iz filmova u kojima pas prvi prepozna negativca i počne režati na njega dok vlasnici ne slute opasnost dio su opće kulture. No, mogu li psi doista osjetiti zlo? Iako postoje brojne anegdote o takvom ponašanju, znanstveni odgovor puno je složeniji. Postoje dokazi da psi mogu procijeniti je li netko pouzdan ili nije, no može li se to opisati kao svojevrsni osjećaj za "zlo" i dalje je predmet rasprave, piše Dogster.

Što je zapravo "zlo"?

Jednostavnog odgovora nema, prvenstveno jer je "zlo" apstraktan i složen ljudski koncept koji podrazumijeva duboku nemoralnost. Psi posjeduju izvanredne osjetilne sposobnosti i dobro razumiju ljudske emocije, što svakako utječe na njihove reakcije. Oni reagiraju na ponašanja i situacije koje doživljavaju kao štetne, negativne ili prijeteće.

Izoštrena osjetila i ljudske emocije

Pseća osjetila vida, njuha, opipa i sluha iznimno su izoštrena i omogućuju im da primijete najfinije promjene u okolini i kod ljudi. Oni mogu detektirati promjene u emocijama, fiziologiji, pa čak i naznake bolesti.

Ljudske emocije poput tuge, tjeskobe ili bijesa izazivaju tjelesne reakcije. Mijenja se naš glas, pokreti, držanje i tjelesni miris, a psi sve te signale s lakoćom prepoznaju. Pas će tako osjetiti razliku u ponašanju vlasnika koji se vraća kući sretan nakon dobrog dana na poslu i onoga koji je pod stresom.

Procjena karaktera na temelju ponašanja

Znanstveni dokazi potvrđuju da psi posjeduju razvijeniju socijalnu kogniciju nego što se ranije smatralo. Istraživanja su pokazala da mogu prepoznati kada je osoba pod psihološkim stresom. Jedna je studija otkrila i da može doći do dugoročne sinkronizacije stresa, pri čemu psi počinju zrcaliti stanje svojih vlasnika.

Studija objavljena 2016. godine pokazala je da psi primjećuju kada se ljudi odnose grubo prema drugima i da na temelju tih informacija oblikuju svoje ponašanje. U eksperimentu su vlasnici pasa glumili da ne mogu otvoriti posudu. Pritom je jedan istraživač stajao pasivno sa strane, dok je drugi ili pomogao vlasniku ili je to odbio. Nakon toga su oba istraživača ponudila psu poslasticu.

Kada je istraživač pomogao vlasniku, psi su jednako uzimali poslastice od obojice. No, u scenariju gdje je istraživač odbio pomoći, psi su značajno češće ignorirali njegovu ponudu i uzimali poslasticu od pasivnog promatrača. Znanstvenici su iz toga zaključili da psi mogu procijeniti osobu na temelju njenog ponašanja prema drugima i uskratiti joj povjerenje.

Pseća intuicija

Iako psi ne mogu osjetiti "zlo" u nadnaravnom smislu, njihova izoštrena osjetila omogućuju im da prepoznaju ljudske emocije i nanjuše kemijske promjene u tijelu koje mogu upućivati na nečije namjere. Oni mogu procijeniti je li netko dobra osoba, no ta se procjena temelji na promatranju konkretnog ponašanja, a ne na trenutačnoj, filmskoj intuiciji.