MELISSA i Mick za sebe kažu da nikada nisu voljeli "normalne" stvari te da su uvijek koračali malo drugačijim putem. To se odrazilo na mnoge stvari u njihovom životu, pa i na odabir kućnih ljubimaca. I dok mnogi drugi ljudi biraju zmije, škorpione i guštere kada su u pitanju egzotične životinje, Melissa i Mick odlučili su se za risa. Prvo su udomili jednog, a nakon nekoliko mjeseci odlučili su se i za drugoga.

Kažu kako su to životinje koje vole grubu igru na koju se čovjek jednostavno mora naviknuti ako ih želi imati doma. Slomljene kosti, ogrebotine i rane dio su takve "zabave". U zatočeništvu risovi žive i do trideset godina, a ovaj pomalo neobični par kaže kako će se o svojim ljubimcima brinuti i kada budu bili stari.

Hrane ih sirovom piletinom, svinjetinom, junetinom, iznutricama te jajima, a naknadno im dodaju suplemente koji uključuju kosti u prahu, zube te perje. Kažu kako njihovo pokućstvo nije uništeno jer se dovoljno igraju sa svojim ljubimcima. Najbolji dio svega je što nuždu obavljaju u WC školjci jer ni u prirodi ne vole ostavljati svoj miris na drveću ili u zemlji pa nuždu obavljaju u potocima, jezerima i barama.

Dodali su kako treba puno raditi da bi ove životinje stekle povjerenje u vas te kako biste zaslužili njihovo poštovanje, no jednom kada dođe do toga, nastaje ljubav koju ne možeš dobiti od drugih životinja. Na drugoj strani ove priče stoje ljudi koji misle kako je držanje divljih životinja u stanovima i kućama čisto mučenje. Što vi mislite o tome?