PRIJE nego što je ostavljen na ulici, psić Tig bio je nečiji ljubimac. To se, prije svega, vidjelo po hamu koji je tužno visio s njegovog izmučenog tijela. Bio je toliko neuhranjen da mu se nazirala svaka kost. Njegovi spasitelji došli su u zadnji tren, a veterinari koji su ga primili rekli su da možda neće dočekati jutro. No Tig je pas koji je htio živjeti i svima je dokazao da je to moguće.

Nakon teške borbe u ambulanti prebačen je kod iskusne privremene vlasnice koja ga je polako pripremala za stalan dom. Prva dvadeset i četiri sata bio je užasno slab i tužan, no već je treći dan mahao repom. Njegov je napredak bio brz i u nevjerojatno kratkom roku od psa koji nije mogao stati na noge došao je do razigranog psića koji pretrči cijelu ulicu.

Kada je dovoljno ojačao, bio je spreman upoznati svoju novu obitelj koja se sastojala od udomitelja i još dva psa. Tig je konačno sretan, zdrav i voljen. On je pravi primjer životinje koja želi živjeti, a njegova priča treba biti podsjetnik da psi nisu igračke te da ih ne treba udomiti ako će nakon toga biti izbačeni na ulicu.