PAS ĆE MOŽDA reagirati na svoje ime ili riječ "šetnja", no može li njegov mozak razlikovati nepoznate riječi unutar neprekidnog govora? Novo istraživanje pokazuje da psi, slično ljudima, mogu prepoznati gdje jedna riječ završava, a druga počinje, čak i bez pauza u govoru. Čini se da se pritom oslanjaju na obrasce suglasnika, sposobnost za koju se dosad smatralo da je svojstvena samo ljudskom mozgu.

Eksperiment s neprekidnim govorom

U sklopu eksperimenta, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Science, znanstvenici su psima puštali snimku neprekidnog niza izmišljenih riječi. Nije bilo stanki koje bi označavale granice između riječi.

Istraživački tim sa Sveučilišta Eötvös Loránd u Mađarskoj pratio je moždanu aktivnost 20 odraslih pasa pomoću elektroda postavljenih na njihove glave. Istim snimkama bilo je izloženo i 20 odraslih ljudi koji su sudjelovali u kontrolnoj skupini.

Znanstvenici su pripremili tri vrste zvučnih zapisa. U prvom su trosložne riječi bile definirane ponavljajućim obrascima suglasnika. U drugom su ulogu poveznice imali obrasci samoglasnika, dok je treći zapis sadržavao nasumično izmiješane slogove bez ikakvih prepoznatljivih uzoraka.

Prednost suglasnicima

Iako samoglasnici imaju više akustičke energije i glasniji su, mozak pasa reagirao je na tiše, ali informativnije suglasnike. Kada su se suglasnici ponavljali, moždani signali pasa uskladili su se s ritmom trosložnih riječi. To pokazuje da su njihovi mozgovi uspješno razdvojili neprekidni govor na pojedine cjeline.

S druge strane, kada su riječi bile definirane samoglasnicima, reakcija mozga nije bila značajno jača nego kod slušanja nasumičnog niza slogova. Istraživanje ne dokazuje da su psi naučili značenje tih riječi, ali otkriva sklonost koja je dosad bila potvrđena samo kod ljudi - mozak pri obradi govora daje prednost suglasnicima.

Ljudi su također pokazali sklonost suglasnicima, no njihovi su mozgovi snažnije reagirali i na obrasce definirane samoglasnicima u usporedbi s nasumičnim nizom.

Sposobnost stečena slušanjem

"Rezultat je posebno zanimljiv zato što takva sklonost dosad nije bila dokazana ni kod jedne druge vrste, čak ni kod primata koji nisu ljudi, a mi smo je pronašli kod pasa", rekle su za ScienceAlert autorice istraživanja Boglárka Morvai i Dorottya Rácz.

One navode dva moguća objašnjenja. Jedno je da ova sposobnost zahtijeva specijalizirane jezične mehanizme ljudskog mozga. Drugo je da opetovana izloženost govoru može pomoći životinji da nauči koji zvukovi nose korisne informacije. "To upućuje na zaključak da barem neki aspekti obrade govora ne zahtijevaju mozak koji je posebno unaprijed prilagođen jeziku; redovita izloženost govoru mogla bi biti dovoljna da se takve sposobnosti razviju", pojasnile su.

Ipak, eksperiment ne potvrđuje da psi obrađuju govor na potpuno isti način kao ljudi. Mozgovi obiju vrsta pratili su ritam slogova, ali samo su ljudi pokazali jasno praćenje pojedinačnih glasova. "Za nas je svaki glas zasebna jedinica, dok su kod pasa slogovi najmanje jedinice obrade", zaključile su Morvai i Rácz.