STUART Dahlquist već godinama svoj dom dijeli s obitelji vrana, no nije mislio da će ikad postati prijatelji. Od trenutka kada su se naselili u njegovom dvorištu, bili su sramežljivi, oprezni i suzdržani pa je zbog toga mislio da nikad neće biti bliski. No prevario se. Sve je počelo nakon što su njihovi mladi ptići pali iz gnijezda na travnjak.

Njihovi im roditelji nisu mogli pomoći pa je Stuart uskočio i nakon višesatnog lovljenja po dvorištu, uspio ih je vratiti na krošnju stabla. Ostavio im je i malo hrane i vode u slučaju da ogladne. Kaže kako su ga vrane (roditelji) neprestano pratile pogledom pa se osjećao kao da je napravio nešto krivo, no nastavio im je ostavljati vodu i hranu jer nije htio da maleni uginu.

Nakon nekog vremena, vrane su se oglasile na poseban način. Trebalo je proći malo vremena da Stuart i njegovi ukućani shvate o čemu se radi. Vrane su im u znak zahvalnosti počele ostavljati preslatke poklone na jednom mjestu u dvorištu. Dokazano je da vrane pamte lica ljudi pa tako mogu prepoznati one osobe koje im žele nanijeti zlo i one koje im nisu prijetnja. Vrane su dobro znale da u tom dvorištu živi njihov prijatelj i one su mu htjele zahvaliti što je spasio njihovu djecu. Na slikama koje slijede možete vidjeti poklone.