Tužne priče iz hrvatskih salona za šišanje pasa: "Buhe su mu hodale po očima"

Tužne priče iz hrvatskih salona za šišanje pasa: "Buhe su mu hodale po očima"
Screenshot/MPR

ZANEMARIVANJE i zapostavljanje životinja ne znači isključivo napuštanje. Puno ljudi ne razumije termin zapostavljanja, a najčešće ga imaju priliku vidjeti u salonima za šišanje i uljepšavanje pasa.

Možda neki vlasnici misle da time "peru" krivnju sa svojih leđa, no istina je puno tužnija. Naravno da postoje vlasnici koji se lijepo brinu za svoje pse i održavaju ih urednima. No, nevjerojatno je u današnje doba kada postoji toliko raznih preparata i pomagala da se u neki salon dovede pas u takvom stanju da vas primi grč u želucu.

Jedna gospođa je podijelila s nama neka svoja iskustva, a nama se srce slomilo. 

"Ulazi u salon fina dama, u naručuju joj uplašeni psić kojem ne vidim oči. Pristojno pozdravljam, pitam ime psa i kako ćemo ga šišati. Ona sva namirisana, mazi uplašenog i vidno zapetljanog psića i govori mi: "On je moje sve, moja sreća, nemojte ga puno, samo ga skratiti i nemojte ga mučiti. On je moje sve."

Prstima prođem kroz dlaku i zapinjem pri svakom pokušaju prolaska. Pitam je l' psić zdrav, kaže ona: "Je, sunce moje najzdravije i najljepše." Uzimam psića, osjetim težak miris ustajalosti i još usput pitam koliko je star. Kaže ona dvije godine i odlazi uz kratko: "Zovite me kad bude gotov i čuvajte mi ga."

Stavljam malo klupko od 3 kilograma na stol i staje mi knedla u grlu, mazim ga, pokušavam mu vidjeti oči i doživim šok. Ispod hrpe zalijepljene dlake i uplašenih smeđih pikulica nalaze se doslovno ploče krmelja. Oči mi se napune suzama i stalno si ponavljam pitanje zašto i kako. Psić se trese, ja se pokušavam smiriti i krećem nježno pokušati raščešljati i spasiti što se spasiti da.

Svaki potez četke njega boli, ali šuti i trpi, kao da zna da ću mu pomoći, kao da zna da će mu konačno biti lakše. Ošišam ga i očetkam, a kroz glavu mi prolaze riječi dame: "Čuvajte mi moje sve." Moje sve, je li to bila ironija ili sarkazam? Zar je problem ponekad počešljati psa? Obrisati mu oči? Zar ne osjetiš zadah kada ga ljubiš? Ili ga je samo poljubila kako bi meni pokazala da je to njeno sve na svijetu. Mašinicom skidam zapetljanu dlaku punu čička, masnu i s mirisom urina.

Razmišljam je li pas možda bolestan ili samo zapostavljen. Razmišljam kako je ovo zlostavljanje i nije mi jasno kako može biti njeno sve, a u ovom stanju je. U stanju gdje bi najbolje za njega bilo da joj ga oduzmu zauvijek. Uspijevam spasiti dio, dio obrijati, malo krhko tijelo stoji ispred mene i pokušava me gledati. Žmirka cijelo vrijeme jer mu je ispod očiju ploča koja ga zateže, ploča krmelja koji nisu nastali jučer.

Stavljam ga u kadu, puštam toplu vodu i lagano ga namačem i dalje s knedlom u grlu. On i dalje mirno stoji, kao mali vojnik na straži. Stavljam šampon, perem, isperem i ponavljam postupak. Pokušavam odmočiti sve te stvrdnute mase koje se nalaze na njemu.

Stavljam regenerator, dajem sve od sebe da psić izgleda lijepo jer najlakše je samo oguliti do kože "njeno sve na svijetu". Nježno ga brišem ručnikom i shvatim da konačno vidim oči, vidim sjaj u očima! Onako mokar, zamahnuo je repićem, a ja sam mu se nasmijala i zagrlila ga. Polako sam ga sušila, a on je gurao njuškicu u mene, htio se popeti meni u zagrljaj i dozvolila sam mu.

On je bio sretan, mogao se kretati, ništa ga nije zatezalo, ništa mu nije smetalo, konačno je vidio svijet oko sebe.

Primjećujem da šepa i pokušavam se sjetiti je li išta spomenula, no nije, rekla je da je najzdraviji. Zovem gospođu da je pas gotov, ona dolazi samo da nešto završi.  

Nas dvoje se mazimo i ja razmišljam kako netko može dopustiti da mu pas ovako izgleda, ući u salon i reći to je moje sve? Kako je to tvoje sve, zapetljano, zamazano, smrdljivo? Došla je nakon pola sata, njeno sve se zavuklo meni ispod kose i lagano mahalo repom.

Pružila sam joj psa, pogledao me je kao da mi kaže hvala. Rekla sam joj da bi trebala češće dolaziti i češljati ga, da bi mu trebala oči brisati i pripaziti i na zubiće jer s obzirom na dob, jako su loši i rekla sam da pas šepa. Ona me blijedo pogledala i rekla da ne šepa, da se meni to samo čini.

Zamolila sam ju da ga odvede veterinaru i da dođe za mjesec i pol najkasnije kako se ne bi opet tako zapetljao. Ona ga je izljubila i rekla vidimo se za 3 mjeseca.  

Ja sam potonula jer znam da ako i dođe za 3 mjeseca, njeno sve će biti opet siroto i jadno.

Dolazi drugi pas, na sebi ima kaputić i mašnu na glavi, trese se. Ja ga nježno primam i pitam informacije o psu. Kažu: "Znate, malo je zapetljan, ali nije strašno, javite nam kada da dođemo."

Ulazim u salon, skidam kaputić s njega i opet grč u želucu. Zapetljana i smrdljiva dlaka, a tijelo prepuno buha koje plaze po njemu. Hodaju mu po očima, ustima, leđa su mu puna smeća i jajašca od buha. Pokušavam spasiti dlaku, no ne ide, zapetljani i bolni čvorovi iz kojih iskaču buhe.

Uzimam mašinicu i škare da mu što prije olakšam muke i špricam ga sredstvom protiv buha da ih barem dio sklonim. Da barem vidi normalno. Malo krhko tijelo strpljivo stoji i kao da zna da ga spašavam. Nakon više od sat i pol pokušaja raščešljavanja i šišanja, idemo na kupanje.

Tri puta ga šamponiram i svaki put voda puna buha i blata. Pitam se kako možeš imati takvog psa kojeg voliš najviše na svijetu kod kuće i nije mi jasno.

Nikada mi neće biti jasno. I znam da se može desiti da pas bude zapetljan, no u ovakvom stanju nisu ni psi koji žive godinama sami na ulici. Ja znam da je moj posao urediti psa, no dragi vlasnici, i vi trebate brinuti za svoje ljubimce.

Trebate ih ponekad počešljati, stavljati im sredstva protiv nametnika, čistiti im oči od krmelja, čistiti im uši. Oni su vaša briga i, kako sami kažete, vaše sve, vaše sreće.

U 20 godina iskustva puno pasa mi je prošlo kroz ruke, no neki vam se duboko zabiju u srce i ostave trag. Pogotovo oni čiji vlasnici pričaju da su oni njima sve, a slika govori o hororu u kojem žive."

Zahvaljujemo gospođi koja je podijelila s nama svoje tužno iskustvo i nadamo se da će možda neki od tih vlasnika shvatiti da zanemaruju svoje ljubimce, a da možda nisu toga svjesni. 

Ljubimci su naša odgovornost i kako se brinemo za sebe da smo uredni, čisti i zdravi, isto tako se trebamo brinuti i za "voljenog" ljubimca. 

Loš zadah kod pasa može dovesti do teških bolesti. Saznajte kako ih spriječiti. Imajte na umu da se ispod zapetljane dlake mogu nalaziti rane, krpelji, buhe, komadi blata ili stakla.  

Pazite na svoje ljubimce jer to što ih odvedete u salon jednom godišnje nije dovoljno ako se i vi ne potrudite i povremeno ga počešljate, obrišete oči vlažnim maramicama, odvedete ga na rezanje noktiju ili okupate. A ako nemate vremena za to, možda onaj pas koji zahtijeva više njege nije za vas. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara