ZAGREBAČKO krdo sabljorogih oriksa bogatije je za novog člana. Mladunče je na svijet stiglo 26. veljače, a kako je to ujedno bio i Svjetski dan pistacija, timaritelji i veterinari zagrebačkog Zoološkog vrta nadjenuli su mu ime Pistacio. O njegovu dolasku priopćio je Zoološki vrt Grada Zagreba.

Ipak, prvi dani nisu prošli bez brige. Timaritelji su primijetili da Pistacio ne siše majčino mlijeko, zbog čega su ga danonoćno nadzirali, čak i uz pomoć kamere. Na olakšanje svih, mladunče je nakon početne neizvjesnosti počelo normalno jesti i sada lijepo napreduje.

Galerija

Vrsta spašena od izumiranja

“Ponosni smo na naš uzgoj sabljorogih oriksa. Ova nam je vrsta u Zagreb stigla 2000. godine, a od 2002. ovdje se uspješno razmnožava. Posljednje tri godine svake smo godine imali mladunče. Svako je dragocjeno jer je riječ o vrsti koja je svojedobno izumrla u prirodi, ali je i jedan od najboljih primjera što čovjek može učiniti za očuvanje ugroženih životinja. Zahvaljujući uzgoju izvan prirodnog staništa, danas ta vrsta ponovno nastanjuje divljinu”, izjavio je Ivan Cizelj, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt Grada Zagreba.

Sedmeročlano zagrebačko krdo

Zagrebačko krdo sabljorogih oriksa sada broji sedam članova. Pistacijev otac, star četiri godine, rođen je u Leipzigu, a u Zagreb je stigao iz Züricha. Šestogodišnja majka stigla je iz Amsterdama, gdje je i rođena. Krdu pripadaju i ženke koje su se doselile iz Atene i Gdanjska te još dvije koje su na svijet došle u Zagrebu.

Timaritelj Ivan Šarić opisuje Pistacija kao pravog vragolana. “Pistacijeva mama izuzetno je brižna. Zaštitnički je nastrojena prema malenome. Kad se oriksima približava čovjek, čak i netko od nas na koje je navikla, ona staje između njega i svojeg mladunčeta. Pistacio je, za razliku od prošlogodišnjeg ženskog mladunčeta, prava suprotnost. Ona se od prvog dana ponaša mirno, djeluje damski, a Pistacio je pravi ‘muškić’. Sada istražuje vanjski dio nastambe pa je jako vidljivo koliko je živahan i odvažan”, rekao je Šarić.

Sabljorogi oriks potječe sa sjevera Afrike, gdje obitava u polupustinjskim i pustinjskim područjima. Nakon što je nestao iz prirode, na Crvenom popisu IUCN-a imao je status vrste izumrle u divljini (EW). Zahvaljujući uspješnim programima uzgoja i vraćanja u nacionalne parkove nekoliko afričkih zemalja, status mu je u posljednje tri godine promijenjen u ugroženu vrstu (EN).