SUKULENTI su popularni kao kućne biljke jer zahtijevaju minimalnu njegu, teško ih je uništiti, a estetski su ugodni. Neke vrste čak imaju i detoksikacijska svojstva, no postoji jedan sukulent koji vlasnici pasa ne bi smjeli držati kod kuće. To je kalanhoa. Iako oduševljava šarenim, cvjetnim izgledom nalik ružama, kalanhoa sadrži kemijski spoj koji je otrovan za pse (i mačke) kada se proguta. Otrovne tvari u ovoj biljci mogu utjecati na srce i središnji živčani sustav životinje.

Iako psi obično ne grickaju zelenilo kao što grizu svoje omiljene igračke, neki psi mogu žvakati biljke iz dosade ili u pokušaju da umire uznemireni želudac, nesvjesni opasnosti. Ako u dom donesete novu biljku, veća je vjerojatnost da će je vaš ljubimac, vođen radoznalošću, htjeti istražiti. Štenci su posebno skloni istraživanju i žvakanju svega što im je novo i nepoznato.

Najbolji način da zaštitite svog psa od toksičnih biljaka je da jednostavno ne unosite kalanhou u svoj dom. Ako već imate kalanhou kod kuće, to ne znači da je morate izbaciti, ali svakako bi je trebalo premjestiti izvan dosega psa, na primjer, na visoku policu ili u prostoriju koja je zatvorena kada niste kod kuće.

Što učiniti ako pas pojede kalanhou?

Ako ste nedavno unijeli kalanhou u svoj dom ili je imate već neko vrijeme, razumljivo je da se pitate: Što ako moj pas pojede dio kalanhoe? Kako ću to znati? Što će se dogoditi? Čak i ako ste sigurni da vaš pas neće ni pomisliti grickati biljke, korisno je znati simptome trovanja ovom biljkom.

Čak i mala količina kalanhoe, bilo da je riječ o cvjetovima, stabljici, listovima ili korijenu, može izazvati kod psa znakove trovanja. Simptomi uključuju pretjerano slinjenje, proljev, povraćanje, proširene zjenice, pa čak i napadaje. Postoje i simptomi koje nećete primijetiti izvana, poput nepravilnog rada srca ili ubrzanog ili usporenog pulsa. Ako pas pojede veliku količinu ove biljke, posljedice mogu biti smrtonosne ako odmah ne potražite veterinarsku pomoć.

Ako sumnjate da je vaš pas progutao dio kalanhoe, odmah nazovite veterinara. Moguće metode liječenja uključuju ispiranje želuca, davanje aktivnog ugljena za apsorpciju toksina te različite lijekove. Što ranije vaš ljubimac dobije stručnu pomoć, to su veće šanse za njegov oporavak i preživljavanje.