SVAKI vlasnik je odgovoran za dobrobit i zdravlje svog kućnog ljubimca. Većina vlasnika to razumije pa predano i s pažnjom brinu o svojim ljubimcima. Kada je riječ o mačkama, jedna od najvažnijih odluka je upravo ona o sterilizaciji ili kastraciji ljubimca.

Iako su neki vlasnici još uvijek neodlučni i dvoume se je li ovakav zahvat dobra odluka, sterilizacija odnosno kastracija jedan je od najboljih načina na koji možete poboljšati kvalitetu života i zaštititi zdravlje vaše mačke. To su operativni zahvati koji se u današnje vrijeme smatraju rutinskima, vlasnicima ljubimaca su pristupačni, a za same ljubimce su bezbolni.

Što se tiče optimalne dobi ljubimca, korisno je znati da je kastracija odnosno sterilizacija načelno moguća u različitoj životnoj dobi. Posljednja znanstvena istraživanja prednost ipak daju mlađoj životnoj dobi. Savjetuje se zahvat obaviti prije spolnog sazrijevanja odnosno prije prvog tjeranja životinje. Preporuka optimalne dobi za sterilizaciju ili kastraciju ženke mačke je oko 5 mjeseci, a za mužjake oko 8 mjeseci.

Budući da se ovaj operativni zahvat izvodi u općoj anesteziji, osim dogovora o samom terminu zahvata, potrebno je s odabranim veterinarom dogovoriti i predoperacijski i postoperacijski protokol. Vaš veterinar će vas detaljno uputiti u sve važne pojedinosti, kako biste sa svime bili upoznati i kako bi sve prošlo u najboljem redu. Izravna komunikacija i odnos povjerenja je vrlo važan. Slobodno pitajte vašeg veterinara sve što vas zanima i raspitajte se o opcijama koje su na raspolaganju vama i vašem ljubimcu.

Izraz sterilizacija se koristi kao općenit, no zapravo označava kirurški postupak odstranjivanja ili podvezivanja jajovoda kod ženki, odnosno sjemenovoda kod mužjaka. Po obavljenom zahvatu više ne može doći do razmnožavanja, no proizvodnja hormona se ne mijenja pa se i spolno ponašanje ljubimaca zadržava. Zbog ovog, ali i niza drugih praktičnih razloga, prednost se daje kastraciji. Pri kastraciji se kod ženki mačaka uklanjanju jajnici, a najčešće i maternica, a kod mužjaka se potpuno uklanjaju testisi. Operativni zahvati nešto su složeniji kod ženki, zbog pozicije organa unutar trbušne šupljine i reza na abdomenu, pa je njima potreban malo duži period oporavka i više nadzora vlasnika kako bi se što lakše i brže oporavile.

Veterinarska struka u svakom slučaju podržava kastraciju mačke kao zahvat koji ima brojne prednosti, kako one vezane uz ponašanje tako i one vezane uz zdravlje ljubimca. Najznačajnije prednosti kastracije su izbjegavanje neželjene trudnoće i svih rizika koje sa sobom nosi, kao i izbjegavanje pojave hormonski uvjetovanih reproduktivnih bolesti i tumora na reproduktivnim organima. Što se tiče ponašanja, kastrirane mačke neće izgubiti na osobnosti niti će izgubiti želju za igrom i druženjem, no spolni nagon će prestati i u tom segmentu će ljubimac imati kvalitetniji život. Kastrirana mačka u pravilu postaje mirnija, a prema iskustvima mnogih vlasnika i privrženija, maznija.

Prestaju nemir, frustracija zbog nemogućnosti parenja, stres uslijed sukoba s drugim mačkama, naročito u slučaju mužjaka. Muški hormoni, među kojima je najznačajniji testosteron, odgovorni su za mnoge segmente ponašanja pa tako i za agresiju prema ostalim mačkama.

Označavanje teritorija urinom je također uobičajena pojava kod nekastriranih mužjaka, koja će se nakon uklanjanja testisa smanjiti ili pak potpuno prestati. Nekastrirani mužjaci koji ne idu van iz domova uglavnom su uznemireni kada se tjeraju, stalno mijauču u potrazi za ženkom te obilježavaju stan svojim urinom vrlo intenzivnog i neugodnog mirisa. Markiranje urinom svojstvo je nekastriranim mačkama, iako i neki kastrirani mužjaci nastavljaju obilježavati teritorij, no njihov urin ima manje intenzivan miris. Stoga se savjetuje kastrirati mužjaka prije nego što počne obilježavati urinom jer tako neće niti razviti tu naviku.

Kastrirani mužjaci manje reagiraju na feromone koje ženke ispuštaju u vrijeme tjeranja pa su posljedično manje izloženi stresu, a ako je riječ o mačkama kojima je omogućen izlazak, smanjuje se vjerojatnost da će odlutati od kuće.

I vani su sigurniji jer mačak bez mirisnih pretenzija na teritorij nije meta drugim mužjacima, nije im konkurencija i ne ugrožava ih. Time se isključuju međusobne borbe i povrede koje znaju predstavljati vrlo ozbiljne zdravstvene probleme, kao i prijenos zaraznih mačjih bolesti poput mačje side i mačje leukemije, ali i nekih bolesti koje su zoonoze, što znači da mogu prijeći i na ljude, primjerice gljivična oboljenja.

Također, kastrirane mačke koje žive kao vanjske mačke, mužjaci i ženke, zadržavaju se u blizini svog doma i poznatog terena, gdje su u pravilu i sigurnije. Kućne kastrirane mačke vode puno zdraviji i duži život od onih nekastriranih, a veterinarska saznanja to potvrđuju. Također, sterilizacija mačke ima velik značaj i kada je u pitanju društvena odgovornost jer se na ovaj način izbjegava nekontrolirano razmnožavanje mačaka i dolazak na svijet neželjenih mačića, čija bi sudbina bila upitna.

Preventivni zahvati kojima se mogu spriječiti različite bolesti i stradanja ljubimaca su brojni, a kod mačaka je to, osim cijepljenja, upravo sterilizacija ili kastracija.

Sadržaj donose Index i Pet centar.