PSI SU POZNATI po izvanredno razvijenom osjetilu njuha koje im omogućuje da percipiraju svijet na način koji je ljudima teško zamisliti. Dok prosječan čovjek ima oko pet milijuna mirisnih receptora u nosu, pas posjeduje čak 220 milijuna takvih receptora, što njihov njuh čini nevjerojatno osjetljivim.

Njuškanje nije samo navika – to je njihov način prikupljanja informacija o svijetu. Kada pas nešto ponjuši, ne dobiva samo osnovni miris, već cijelu "priču":

• Tko je bio na tom mjestu prije njega – prepoznaju tragove drugih pasa, ljudi i životinja.
• Kakvog su raspoloženja drugi psi – putem mirisa mogu detektirati stres, uzbuđenje ili strah.
• Što se događalo u blizini – njuškanjem mogu saznati kada je neka hrana ostavljena ili je netko nedavno prošao tim putem.

Znanstvenici tvrde da pas može nanjušiti emocionalno stanje čovjeka, odnosno prepoznati je li osoba uzbuđena, sretna, tužna ili pod stresom, jer emocije mijenjaju kemijski sastav znoja.

Kako funkcionira pseći njuh?

Osim velikog broja mirisnih receptora, psi imaju i dodatni organ za detekciju mirisa, poznat kao Jacobsonov ili vomeronazalni organ, smješten u nosnoj šupljini. Ovaj organ omogućuje im detekciju feromona, što je posebno važno u komunikaciji među psima. Njihova sposobnost da svaku nosnicu koriste zasebno omogućuje im da precizno odrede izvor mirisa, slično kao što ljudi koriste oba oka za procjenu dubine i udaljenosti.

Praktične primjene psećeg njuha

Zbog svoje izuzetne sposobnosti detekcije mirisa, psi se često koriste u različitim područjima:

• Traženje i spašavanje: Psi mogu pronaći nestale osobe u ruševinama ili prirodi.
• Detekcija droga i eksploziva: Njihov njuh koristi se na aerodromima i u policijskim operacijama.
• Medicinska detekcija: Neki psi su obučeni da prepoznaju određene zdravstvene probleme kod ljudi, poput pada razine šećera u krvi ili prisutnosti određenih vrsta raka.
•