PRONALAZITE li stalno pseće poslastice ispod jastuka na kauču ili otkrivate omiljene igračke zakopane u vrtu? Iako se može činiti da se vaš ljubimac priprema za apokalipsu, stručnjaci kažu da on zapravo samo slijedi drevne instinkte za preživljavanje. Dr. Mia Cobb, znanstvena suradnica sa Sveučilišta u Melbourneu, objašnjava da evolucijska prošlost i dalje snažno utječe na ponašanje današnjih pasa.

Kaže kako je riječ o ponašanju poznatom kao 'spremanje' (caching), odnosno pohranjivanju hrane na skrivenim mjestima za kasniju upotrebu. Takav je obrazac rasprostranjen u životinjskom svijetu, od vjeverica i vrana do vukova, predaka današnjih pasa.

Postoje dva glavna pristupa. Prvi je 'skladištenje u smočnici', pri čemu životinje, poput vjeverica s orasima, spremaju svu hranu na jedno ili dva mjesta kako bi preživjele zimu. Drugi pristup, 'raspršeno skladištenje', uključuje stvaranje manjih zaliha na mnogo različitih lokacija. Time se smanjuje rizik od gubitka cijele zalihe, a najčešće ga koriste lisice i vukovi.

"Ovo ponašanje kod modernih pasa je instinktivni ostatak", navodi dr. Cobb. "Ono odražava natjecateljske obrasce hranjenja njihovih predaka koji su živjeli od lova, za koje je osiguravanje hrane bilo nepredvidivo, ali ključno za preživljavanje."

Što nam pas poručuje?

Stručnjakinja napominje da takvo ponašanje ne treba tumačiti kao znak da vaš ljubimac predviđa glad. Ipak, psi koji su u prošlosti iskusili nestašicu hrane ili stres, primjerice napušteni psi, mogu biti skloniji skrivanju hrane kao obrambenom mehanizmu. Ponašanje je također češće kod pasmina uzgojenih za lov, poput terijera i goniča.

"Ako smatrate da je spremanje hrane problematično ponašanje u vašem domu, vrijedi razmotriti temeljni razlog", kaže dr. Cobb. "Ponašanje naših pasa je način na koji komuniciraju s nama, a ponašanje koje često doživljavamo kao problematično - poput lajanja, kopanja i skakanja - često je samo normalno pseće ponašanje koje nam u tom trenutku ne odgovara."

Kako biste psu omogućili da zadovolji taj prirodni nagon na prihvatljiv način, dr. Cobb predlaže korištenje interaktivnih igračaka za sporo hranjenje ili prostirki za njuškanje. One smanjuju dosadu i tjeskobu, potiču psa na rješavanje problema i zadovoljavaju njegovu potrebu za skrivanjem hrane.

Kada se treba zabrinuti

Ipak, postoje situacije u kojima skrivanje hrane može biti razlog za zabrinutost. "Ako imate problema s psima koji reže ili brane svoju hranu - ponašanje poznato kao čuvanje resursa - od drugih pasa ili ljudi u kući, možda ćete morati istražiti strategije kako biste sve zaštitili", dodaje dr. Cobb.

Ona savjetuje nekoliko rješenja: "To bi moglo uključivati osiguravanje da je dostupno više igračaka ili žvakalica nego što ima pasa u okruženju kako bi se smanjila svaka percipirana konkurencija. Također bi moglo značiti davanje više pasa vlastitog prostora za jelo dok su odvojeni fizičkom preprekom, na primjer korištenjem vrata ili dječje ogradice kako bi ih se držalo odvojenima."

Ako ste i dalje zabrinuti zbog ponašanja svojeg psa, najbolje je posavjetovati se s veterinarom koji vas može uputiti stručnjaku za ponašanje životinja.

"Sljedeći put kada vidite svog psa kako pažljivo sprema tu posebnu stvar, možete se opustiti, znajući da se ne brinu zbog nadolazeće apokalipse ili ne prosvjeduju protiv vašeg izbora okusa poslastice", zaključuje dr. Cobb. "Oni se bave normalnim, prirodnim ponašanjem koje govori o njihovoj divljoj prošlosti."

Zajednički geni za tjeskobu

Nedavna studija Sveučilišta u Cambridgeu pokazala je da su psi i njihovi vlasnici sličniji nego što se mislilo. Znanstvenici su otkrili da zlatni retriveri i ljudi dijele gene koji ih čine sklonijima tjeskobi.

"Otkrića su zaista upečatljiva - pružaju snažne dokaze da ljudi i zlatni retriveri imaju zajedničke genetske korijene za svoje ponašanje", rekla je dr. Eleanor Raffan. "Geni koje smo identificirali često utječu na emocionalna stanja i ponašanje kod obje vrste."

Tako, primjerice, psi koji pokazuju 'nesocijalni strah' od stvari poput autobusa ili usisavača imaju gen koji kod ljudi potiče osjetljivost i sklonost traženju liječničke pomoći zbog anksioznosti. S druge strane, gen povezan s lakšim 'treniranjem' kod retrivera, kod ljudi je povezan s inteligencijom i emocionalnom osjetljivošću.

Početak prijateljstva čovjeka i psa

Genetska analiza najstarijih poznatih ostataka pasa otkrila je da su psi pripitomljeni u Euroaziji prije otprilike 20.000 do 40.000 godina. Vjeruje se da je do toga došlo kroz jedan događaj pripitomljavanja.

Dr. Krishna Veeramah, docent za evoluciju na Sveučilištu Stony Brook, pojašnjava kako je to bio složen proces: "Trenutna hipoteza je da je domestikacija pasa vjerojatno nastala pasivno, s populacijom vukova negdje u svijetu koja je živjela na rubovima lovačko-sakupljačkih kampova hraneći se otpadom koji su stvarali ljudi. Oni vukovi koji su bili pitomiji i manje agresivni bili bi uspješniji u tome, i dok ljudi u početku nisu imali nikakve koristi od ovog procesa, s vremenom bi razvili neku vrstu simbiotskog odnosa s tim životinjama, na kraju evoluirajući u pse koje danas vidimo."