GENE HACKMAN je jedan od onih glumaca koje ne trebate posebno predstavljati. Dovoljno je reći "Gene" i nećete ni razmišljati o kome pričamo. Svi znaju.

Nije bio lijep niti je imao nešto posebno na faci i uvijek je izgledao kao da ima najmanje 40 godina, ali talent i karizma su uvijek bili neupitni. Ostavio je neizbrisiv trag u filmskoj industriji svojom izvanrednom karijerom koja se protezala kroz više od šest desetljeća. Rođen 1930. godine u Kaliforniji, Hackman je izgradio reputaciju svestranog i talentiranog glumca, sposobnog da se s lakoćom transformira u širok raspon likova.

Prodoran pogled i snažna prisutnost na ekranu učinili su ga jednim od najcjenjenijih glumaca svoje generacije. Od uloga u klasicima Francuska veza i Nepomirljivi, za koje je osvojio Oscare, do nezaboravnih sporednih uloga u filmovima kao što su Bonnie i Clyde i Mississippi u plamenu, Hackman je bez iznimke odrađivao fenomenalan posao.

Čak i ako je film grozan, Hackman je odličan.

Sposobnost da utjelovi i heroje i zlikovce s jednakom uvjerljivošću dokaz je njegove iznimne glumačke vještine. Izabrali smo deset njegovih filmova koje MORATE pogledati, ali postoji još mnogo koje biste trebali.

Superman (1978.)

Legendarni Lex Luthor jedan je u Hackmanovom nizu zlikovaca i jedan od njegovih najboljih. Nije oskarovska izvedba, ali odličan glumac odradit će odličan posao čak i ako film nije oskarovski materijal.

Supermanov neprijatelj Lex živi u jednom od najčudnijih skrovišta zlikovaca ikada - poplavljenoj podzemnoj željezničkoj postaji. S puno slobodnog vremena, Lex smišlja planove (kao i uvijek). Ovaj put planira uništiti Zapadnu obalu. I, naravno, Hackensack, NJ.

Hackman djeluje kao da se odlično zabavlja, a liku se vratio čak dva puta, u drugom Supermanu i Supermanu IV: Potraga za mirom, koji se smatra zločinom protiv filma.

Royal Tenenbaums (2001.)

U jednom od najboljih filmova Wesa Andersona Hackman glumi Royala Tenenbauma, sumnjivog patrijarha najekscentričnije njujorške obitelji čija su djeca s visokim postignućima - poslovni genij Chas, cijenjena spisateljica Margot i teniski profesionalac Richie - svoj vrhunac doživjela prerano, a sada se, kad su odrasli, čini da nemaju svrhu u životu.

Royalova bivša supruga Etheline razmišlja o ponovnom vjenčanju kada se Royal vrati u obiteljsku vilu nakon što je izbačen iz hotelske sobe. Tek tada Royalova reputacija spletkarenja doseže višu razinu. Za svoju izvedbu Royala Tenenbauma Hackman je osvojio treći Zlatni globus iako, ovo je objektivno gledajući oskarovska izvedba.

Hoosiers (1986.)

Hackman je u svojoj karijeri snimio nekoliko sportskih filmova, iako nijedan nije toliko voljen kao Hoosiersi, film iz 1986. o košarci u srednjoj školi u Indiani.

Hackman glumi Normana Dalea, kojeg je angažirala srednja škola Hickory da zamijeni njihovog pokojnog i svima omiljenog trenera. Gotovo od samog početka Daleove metode otuđuju stanovnike Hickoryja do te mjere da ga građani gotovo istjeraju, ali je spašen kada najbolji igrač grada kaže da će se vratiti u tim. U tom trenutku Dale se usredotočuje i kreće donijeti gradu prvenstvo.

Hackmanov trener je vrlo poznat motiv, ali on dodaje detalje koji pomažu individualizirati Dalea i natjerati nas da nam bude još više stalo do njega.

Night Moves (1975.)

U eri kada se film noir vraćao u malom stilu, Arthur Penn, redatelj filma Bonnie i Clyde, osmislio je ovaj nepravedno zapostavljeni dragulj koji je u tradiciji tog žanra i u kojem je Hackman briljirao.

Privatnog istražitelja Harryja Mosebyja (Hackman), kojeg vara supruga Ellen (Susan Clark), angažirala je ostarjela glumica (Janet Ward) da pronađe njezinu 16-godišnju kćer Delly (Melanie Griffith), ali Delly nije tinejdžerica koja želi biti pronađena.

Hackman vješto koristi sva žanrovska opća mjesta i daje im nešto svoje. Za izvedbu Harryja je zaradio svoju treću nominaciju za nagradu BAFTA.

I Never Sang for My Father (1970.)

Drugi je put nominiran za Oscara za izvedbu u ovoj filmskoj adaptaciji drame Roberta Andersona Gilberta Catesa.

U ovoj obiteljskoj drami Hackman glumi Genea Garrisona, udovca i profesora na fakultetu koji se još uvijek osjeća kao da ga njegovi roditelji guše, posebno otac Tom (Melvyn Douglas). Ipak, Genea muči krivnja pri suočavanju s ocem, posebno zato što se planira ponovno oženiti i preseliti se sa suprugom u daleku Kaliforniju.

Hackman, inače školovani kazališni glumac, u svojoj je filmskoj karijeri snimio relativno malo adaptacija drama, pa je ovo vjerojatno najbolji filmski primjer snage koju je morao pokazati na pozornici.

Mississippi in Flames (1988.)

Hackmanova filmska karijera sastojala se od filmova koji su se uglavnom klonili kontroverzi. Osim ovog.

U priči labavo temeljenoj na ubojstvu trojice aktivista za građanska prava u Mississippiju 1964. godine film se usredotočuje na FBI-evu istragu ubojstava. Hackman glumi agenta Ruperta Andersona koji sa svojim partnerom Alanom Wardom (Willem Dafoe) putuje u Mississippi kako bi istražio ubojstva.

Iako su se neki, uključujući obitelji ubijenih radnika, protivili fikcionalizaciji filma, gluma Hackmana, Dafoea i Frances McDormand bila je odlično prihvaćena. Za izvedbu agenta Andersona Hackman je zaradio svoju četvrtu nominaciju za Oscara i svoju šestu nominaciju za Zlatni globus. No, ovo nikada nije smjelo ostati na nominaciji jer slojevitost koju Hackman uspijeva ostvariti je, riječima svakog pompoznog kritičara - maestralna.

The Conversation (1974.)

U jednoj od rijetkosti povijesti Oscara Francis Ford Coppola režirao je dva od pet nominiranih za najbolji film 1974. - Prisluškivanje i Kuma II (koji je osvojio glavnu nagradu). Ali nemojte misliti o Prisluškivanju ili Hackmanovoj glavnoj izvedbi kao o drugorazrednom filmu.

U Coppolinom filmu Hackman pruža jednu od svojih najboljih karijernih izvedbi kao Harry Caul, stručnjak za nadzor opsjednut privatnošću koji, na rutinskom poslu, snima razgovor koji je možda doveo do potencijalnog ubojstva. Za izvedbu Harryja je zaradio svoju drugu nominaciju za Zlatni globus, a ujedno je i film koji savršeno prikazuje svu raskoš njegova talenta.

Bonnie & Clyde (1967.)

Iako je imao neke male uloge u ranijim filmovima, Hackmanov veliki proboj na filmu bio je u ovom klasiku Warrena Beattyja/Faye Dunaway.

Kao Buck Barrow, koji postaje dio bande svog mlađeg brata Clydea (Beatty), Hackman nas uvodi u Buckov um koji mrzi primati naredbe od svog mlađeg brata i njegove djevojke. Uz sve to, Buck se mora nositi s rutinskim histerijama svoje supruge Blanche (osvajačica Oscara Estelle Parsons).

Film ga je učinio zvijezdom i osigurao mu prvu nominaciju za Oscara.

Unforgiven (1992.)

Na papiru uloga korumpiranog šerifa u gradu Divljeg zapada u Wyomingu možda nije mamac za Oscare, ali u Hackmanovim rukama uloga šerifa Malog Billa Daggetta je apsolutni zicer.

Iako je navodno policajac, Mali Bill je sve samo ne to jer drži grad Big Whiskey u šaci kako bi stekao što veći utjecaj. Ipak, iako je Mali Bill negativac, u njegovom sukobu s tajanstvenim Willom Munnyjem (Clint Eastwood) Hackman ga, kao pravi glumac, odbija tretirati isto kao publika i pokazuje golemo razumijevanje za svog lika, što mu daje jezivo realnu crtu.

Za izvedbu Malog Billa Hackman je osvojio svog drugog Oscara i svoj drugi Zlatni globus.

The French Connection (1971.)

Uloga po kojoj će Hackman najvjerojatnije biti zapamćen je uloga detektiva NYPD-a Jimmyja Popeyea Doylea, tvrdog policajca koji sa svojim partnerom Buddyjem Cloudyjem Russom (Roy Scheider) pokušava pronaći i zaustaviti francuskog krimosa Alaina Charniera (Fernando Rey) u isporuci velike količine heroina u Sjedinjene Države.

Naravno, danas se zaplet čini gotovo nebitnim, a uloga pomalo "običnom" jer mnogi su tijekom godina kopirali ono što je Hackman učinio. No, to nikako ne umanjuje ono što su Friedkin i ekipa učinili.

Film je osvojio pet Oscara, a jedan je pripao i Hackmanu.