JAKO je zanimljiva priča o malom Talijanu koji uvijek igra male mafijaše. Jedan primjer naturščika iz udžbenika, prije glume se bavio desecima drugih stvari, a u filmski svijet ušao je s više od 50 godina životnog iskustva.

Joe Viterelli je odrastao četrdesetih i pedesetih godina u najopasnijem kraju Manhattana, volio je svirati gitaru, ali samo tajno jer nije htio da mu prijatelji pomisle da je "šonjo". Također je krišom odlazio u Carnegie Hall i na Broadway srameći se otkriti to pred njima, a pare koje su zajednički stjecali džeparenjem zapravo je trošio na kulturu. Malo kasnije u mladosti naslijedio je četiri glazbene škole, što je lijep početak, ali ne ako ste rođeni propalica, tako da je od novca od njih otvorio barove, gubio pare, kasnije vozio kamion, čak se bavio bušenjem rupa u kuglama za kuglanje, sve ne bi li uzdržao petero djece.

Zatim se sa svojih 40 i nešto prebacio u Kaliforniju i upoznao redatelja Lea Penna, koji ga je odmah htio staviti u svoje filmove, ali je Joe kategorički odbijao. "Četiri desetljeća sam se trudio da budem pritajen, a sad mi hoćeš staviti facu preko cijelog platna. Neka, hvala", jasna je bila poruka. Međutim, onda je 1990. godine Sean Penn, Leov sin glumac, snimao film State Of Grace i tražio je čovjeka koji je baš iz njujorških opasnih krajeva. Preko 50 glumaca je bilo na audiciji, ali nitko mu nije odgovarao, a onda je otišao našem junaku i izrekao ključnu rečenicu: "Joe, hoćeš li mi učiniti uslugu?"

Poziv za slavu i glamur se odbija, ali prijateljska usluga nikada, tako da je Joe pristao na suradnju te se pokazalo da pored simpatične tjelesine i rabotom ogrdnjalog lica tu ima pravog prirodnog talenta za glumu. Onda je krenula filmska karijera koja je trajala sve do smrti 14 godina kasnije. Za to vrijeme se pojavio u preko 40 naslova, igrao u Likvidatoru sa Schwarzeneggerom, Plavookom Mickeyju s Grantom (u oba bio i James Caan), Mafijašima sa Slaterom, Allenovim Mecima iznad Broadwaya s Cusackom, Rubiju s Aiellom itd. 

Vjerojatno najpoznatije pojavljivanje mu je u filmovima Mafijaš na terapiji i Mafijaš pod stresom, od čega mu je ovaj drugi posljednji u karijeri, te dvije komedije s Robertom De Nirom i Billyjem Crystalom. A iako su njih dvojica, naravno, bili super, nema tko nije zapamtio i Jellyja iliti Želea, De Nirovog pomoćnika u gangsteraju, brižnog, ali opasnog supatnika, pravog Zagorovog Čika kada bi Čiko bio nezgodni mafijozo.

Njegov doprinos funkcioniranju tih filmova je skoro jednak doprinosu glavnog dvojca, a i ruku na srce, dobio je mnoge pohvale. Gospodin kakav jest, sprijateljio se sa svima s kojima je radio, konkretno De Nira nazvavši "najlakšom osobom za suradnju", a Billyja "najduhovitijim čovjekom kojeg je upoznao". 

Još jedna zanimljivost - nikada nije imao agenta, nego je sam birao gdje će glumiti, otuda i tako veliki broj uloga. Preminuo je 2004. od komplikacija na srcu nakon operacije, a u tom trenutku je imao 66 godina. Mali don - Joe Viterelli.